Gost kuhar
Balote u Šošićima
Brojač posjeta
         
Gastrodivina galerija
Omiljeni restaurant


Ako dođete u Makarsku u blizini je malo mjesto Gornje Tučepi, a u njemu restaurant "Jeny". Morate ga obavezno posjetiti. Hrana je super, konobar preljubazan, a kuhar zaljubljenik u svoj posao, koji jela izgledom i okusom dovodi do savršenstva.



Gost kuhar

Mojih 5 omiljenih
Palačinke sa sirom i orasima


Paella


Topla čokoladna torta


Dagnje na buzaru


Dalmatinske empanade
Moji linkovi


Foto galerija

Makarska

Black Dinner
Crni rižot


Crna manistra sa kozicama
i pokojim škampom



Crni tiramisu


Kruh sa crnilom od sipa


Znate li očistiti sipe?

Google Analytics
Blog - ožujak 2009
utorak, ožujak 31, 2009

E ovo jelo koje se skoro svakome svidi, jako je  ukusno, a ima tek jedan mali nedostatak. Nije baš da se može pohvaliti brzinom spremanja. Dok se ne uhodate u riješavanju kostiju sa kokice potrošit će te na to sigurno pola sata  pa onda spremanje fila, rolanje i na kraju pečenje - sve skupa dva i po sata truda. Zato ja  ovu pečenku  radim nedjeljom i to za ručak, pa višak iskoristim za večeru.  U zadnje vrijeme  ga ii nisam radila, a kako me je nedavno Ivana podsjetila na njega, a prijatelj koji mi je došao na večeru ne jede crveno meso, nego ribu ili piletinu, ovo je bilo idealno rješenje.

Kod ovoga jela najteža je priprema, a to je da kokoš od jedno 1,5 kg oslobodite svih kostiju. Da ste blizu rado bih vam pokazala kako se to radi, ali ovako će te se morati sami snaći. Najprije je razrežite po sredini, odstranite prsnu kost, filete izrežite (trebat će vam poslije), raširite kokicu i onda polako nastavite sa drugim kostima. Pazite kad skidate leđnu kost, ona je jako blizu kožici, zato oprezno. Kad ste izvadili sve kosti, kokicu raširite te tamo gdje vam fali mesa stavljajte filete koje ste izvukli na početku, tako da će te na kraju imati veliki komad piletine, koji će te zarolati.

I za kraj Ivanin savjet koji sam i ja iskoristila ovaj put pa je poslušajte i vi. Fil treba pustiti da se malo ohladi pa ga tek onda namazati na piletinu i zarolati. 
  • pile od 1,5 kg
  • 150 gr slanine
  • 1 veća ili 2 manje kapule
  • 250 gr. šampinjona
  • 3 fite kruha
  • 2 jaja
  • sol, papar, začin za piletinu
Veliki komad piletine koji ste dobili kad ste izvadili sve kosti lagano natrljajte solju i začinom za pečenu piletinu.

U tavi na malo ulja dinstajte kapulu na laganoj vatri, te kad se ona sparila dodajte sitno isjeckanu slaninu, nek se lagano zažuti, zatim dodajte isjeckane šampinjone, dodajte malo soli, papra (vegete po želji), dodajte malo vode i neka se to dinsta 10-tak minuta dok voda ne ispari. Kruh potopite u malo mlijeka.

Skinite tavu s vatre (nikako ne miješati na vatri) te u smjesu  brzim pokretima ruke dodajte kruh, te dva cijela jaja. S tim napunite kokoš, te zarolajte i vežite koncem. Po Ivaninu savjetu smjesu ohladite, pa  je tek onda stavite na piletinu. Puno lakše je meso zarolati, fil ne ispada, a i lakše je rolat zavezati koncem.

Rolat stavite u nauljenu  vatrostalnu zdjelu ili tepsiju, obložite krompirom izrezanim po želji, stavite kapulu izrezanu na krupnije komade, 1 zelenu papriku, 2 mrkvice, malo vode (nemojte pretjerat s vodom, jer se rolat neće dobro ispeći nego će bit gnjecav) te pecite otprilike sat i pol na 200 °C.

Pečeno poslužite uz neku salata, zalijte dobrim vinom i uživajte. U slast, od srca vam želim!!!!











gastrodiva @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 29, 2009


Rolat je vrsta deserta kojeg ne radim baš često. Razlog tome je da mi se uvijek čini kako nije dovoljno reprezentativan za počastit goste. Ali eto došao i rolat na red, nisam se odlučila za neki lagani, kao na primjer moj Jednostavni rolat, nego sam ga kremom odlučila staviti na malo višu razinu. Za rolat su važne dvije stvari, nikako ne staviti puno brašna jer će ga biti nemoguće saviti, zarolati i kad se izvadi vruć iz pećnice obvezno ga morate zamotati u vlažnu (čistu, to ne moram ni spominjati) krpu.
Biskivt za rolat koristim iz jedne prastare knjigice kolača «Dr. Oetker» i super je, zato ako vi nemate neki prokušani recept za rolat, ovaj sigurno daje lip, uskusan, mek i vlažan biskvit za rolat. Krema je malo iz moje glave, a malo iz knjige moje prije s kojom sam se jučer dogovorila na kavu, ali je poslala poruku da je bole možđani. E kad vam to netko kaže ovdje u Makarskoj, onda znajte da jugo mlati ko ludo i da nas je većina na rubu živaca.

          Biskvit:
  • 5 bjelanjaka
  • 5 žumanjaka
  • 100 gr cukra
  • 100 gr brašna
  • 1 žlica gustina
  • 1 vanilj šećer
  • 2 žlice kakaa
  • praška za pecivo na vrhu noža
          Krema:
  • 40 dkg čokolade za kuhanje
  • 4 dcl vrhnja za šlag
  • 150 gr masla
Biskvit, klasika – miješajte cukar i žumanca, dodajte brašno i gustin te brašno pomiješano sa mrvicu praška za pecivo. Na kraju umiješajte pjenasto umiješane bjelanjke, oprezno, drvenom žlicom. Biskvit  izlijte u tepsiju koju ste prekrili papirom za pečenje.
Na laganoj vatri zagrijavajte vrhnje skoro do vrenje i u njemu pažljivo otopite čokoladu za kuhanje. U kremu stavite malo likera od naranče i nagratajte malo korice. Kremu ohladite, dobro je izmiješajte hladnu i onda u nju umiješajte pjenasto umućeno maslo. Kremom namažite rolat izvana i iznutra. Ukrasite po želji i po vrhu pospite sa malo kakaa.
Ne znam kako vam se sviđa po izgledu, ali jako je ukusan i slobodno ga probajte napraviti, mislim da vam neće biti žao.









gastrodiva @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Ovaj recept imam odavno napisan, prepisan ili šta već, s tim da ja tijesto nikad ne pravim, ali ću ga za vas napisat pa ako se vi usudite i nađete vrimena pokušajte ga napravit. Ostavila sam komad žute tikve u frižderu pa ću danas za ručak napraviti bučnicu s tim da ću kore kupiti. Ovde u Makarskoj je krasan dan i stvarno bi ga bio šteta provesti u kuhinji, nego treba nešto spremiti na brzinu i otići uhvatiti koju zraku sunca dok još nisu počele one neizdržive vrućine i sparni dani.

          Tijesto:
  • 50 dkg brašna
  • 1 jaje
  • 1 mala žlićica masla
  • malo vode
  • 1 mala žlićica soli
          Punjenje za bućnicu:
  • 50 dkg kravljeg sira
  • 2 kisela vrhnja
  • 4 žlice palente (kukuruzne krupice)
  • 20 – 30 dkg žute tikve (može i neke druge ako te nemate, čak mogu i tikvice)
  • 3 – 4 jaja
  • sol
          Preljev:
  • 1 kiselog vrhnja
  • 1 jaje
          Zaljev:
  • 2 dcl mlijeka
  • žlica masla
Buču naribajte i posolite i ostavite da stoji oko jedan sat, a može i manje ako vam se žuri. Moja je iz zamzivača i to stajanje neće biti potrebno. Buču ili tikvu dobro ocijedite. U malo većoj zdjeli najprije malo izmutite jaja, dodajte sir, vrhnje, i kukuruznu krupicu, pa dodajte ocijeđenu krupicu. Tijesto umijesite tako da u brašno dodate ostale sastojke iz recepta za tijesto, pa ako to radite razvaljajte tijesto, napunite ga sa nadjevom i savijte te tako stavite u tepsiju koju ste namazali maslom ili margarinom. Pošto ja radim jednostavniju verziju to ide sve brže jer radim sa korama za savijaču. Na dno tepsije stavite dvije kore, malo namažete sa rastopljenim maslom, pa stavite još jednu koru i na to pola punjenja od sira i buče. Prekrijete sa korom, malo namažete istopljenim maslom pa stavite još jednu koru i na nju drugi dio punjenja za bučnicu. Prekrijte sa dvije kore i vrh premažite sa malo rastopljenog masla. Bučnicu pecite na 180 C oko pola sata. Nakon toga možete preliti sa smjesom kislelog vrhnja i jednog jaja, ili zalijte sa 2 dcl mlijeka koje prokuhate sa žlicom masla. Nakon toga pecite još desetak minuta.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 27, 2009
Rižoto se samo naizgled čini jednostavnim jelom. Međutim, vrlo je lako pogriješiti. Najčešća greška je već u samome početku, kod izbora riže. Nije svaka riža dobra za rižoto. Pri spravljanju istočnjačkog rižota, poznatijeg kao pilav, treba upotrijebiti rižu dugoga zrna (patna, thai, basmati…) dok je za pripremu talijanske inačice, koja se u nas najčešće priprema, najbolja ona kraćeg ali debljeg zrna (arborio, risotto i sl.). Tajna je u kremi koju riža stvara i koja tako lijepo povezuje okuse u harmoniju što to jelo čini toliko popularnim. Talijanski majstori rižota ne miču se doslovno niti trenutka od posude u kojoj kuhaju i miješaju nastojeći postići što ukusniji obrok. Njihova je tehnika kuhanja ona koja ih je učinila slavnima i tih se zakona strogo pridržavaju. Za vrijeme kuhanja rižota Talijani isprva neprekidno miješaju sastojke, uz postupno dodavanje vrućeg temeljca, ne dozvoljavajući riži da pliva ali niti da ostane suha. Kako vrijeme odmiče, a riža se kuha, miješanje postaje sve rijeđe. Upravo tom tehnikom kuhanja talijanski gastro majstori osiguravaju kremastu strukturu i savršeno pripremljen rižoto koji se pamti. Dodavanje vrućeg slanog temeljca omogućuje ravnomjerno oslobađanje škroba iz riže te cijelom jelu daje sočnost i gustoću. Riža mora biti mekana, ali čvrsta (al dente) baš poput tjestenine, a meso, ili koji drugi sastojci, sočno i izražena karaktera. Rižoto od liganja se može napraviti na veliki broj načina, no ovdje je riječ o onom jednostavnom, bez velikog udjela drugih aroma i začina. Treba koji put pustiti lignji na volju da pusti sve od sebe. Bijelo vino, tu sumnje nema, poput vugave ili nešto lakših sorti (žlahtina, malvazija) nemaju alternativu za prave gurmane. U slast!

Rižoto od liganja
Lignje očistiti od crnila i kralježnice, narezati na prikladne komade pazeći da se sačuva butarga te oprati pod mlazom hladne vode ukoliko je to potrebno. One uhvaćene na peškafondo bolje je ne prati, ali one iz koćarske lovine znaju sadržavati zrnca pijeska, pa je pranje preporučljivo. U posudu za kuhanje staviti maslinovo ulje i sitno kosanu, posoljenu  kapulu, promiješati i upaliti vatru. Nakon 2 minute pirjanja kapule (paziti da ne zagori) dodati tek malu žličicu kvasine, pustiti da zavri pa dodati rižu. Brzo promiješati, pustiti samo nekoliko trenutaka da se dobro ugrije pa dodati 0,15 lit. prošeka. Kada je prošek malo ispario, a riža ga upila doliti još toliko vrućeg ribljeg temeljca, cijelo vrijeme miješajući, i poslije oko 1 minute staviti pripremljene lignje. Stišati vatru, ali ne previše i nastaviti postupati po gore opisanoj tehnici talijanskih majstora. U međuvremenu, na oko pola kuhanja, dodati sitno nasjeckan režanj češnjaka i nekoliko cvjetova kapara. Sve vrijeme postepeno dodavati temeljac na način da ga se dodaje tek kada je riža skoro posve upila prethodnu količinu. Kada je rižoto gotov (nakon 15-20 minuta) umiješati fino kosani peršin, dotjerati okus solju, paprom i poslužiti poliveno s malo hladna maslinova ulja. Ovdje opisano pretpostavlja pripremu 300 grama suhe riže što bi trebalo biti dostatno za 4 obroka ukoliko niste junačkog apetita ili je rižoto glavni obrok. Količina liganja ovisi o željama i mogućnostima, no ne treba pretjerivati niti u jednom smjeru.







gastrodiva @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Jotu sam već spominjala na mom blogu, ali evo sad stavljam recept jer su ovo možda posljednji dani za spremit jedno tako kalorično jelo, koje mi doma isključivo jedemo zimi. Pošto je moja mama dosta godina živila u Puli, od tamo je donila i par zanimljivih recepata od kojih je jedan i jota. Jelo je jednostavno, lako ga je napravit, pravo narodno jelo, najkompliciranije od svega mu je ime, koje najvjerojatnije vuče porijeklo iz Italije kao i većina riječi u njihovom govoru.
  • pola kilograma fažola
  • pola kilogrma narezanog kiselog kupusa
  • 1 do 2 kumpira
  • 1 mrkva
  • sol, papar, lovor, maslinovo ulje
  • suho meso (špic rebra ili buncek, ili nešto slično po vašem izboru)
Fažol namočite preko noći. Suho meso stavite kuhati, ja obično kupim špic rebra, koja daju miris, ili ako se baš neko zaželio suhog mesa kupim koljenicu, buncek (ja ne jedem suho meso još iz vrimena kad bi sezonski preko školskih praznika radila u delikates prodavaonici, u kojoj se prodaju suhomesnati proizvodi - ajme majko). Kad suho meso prokuha obavezno bacite prvu vodu, pa kad prokuha stavite fažol, ubacite jednu kapulu, jednu mrkvu, jedan kumpir ili vi stavite ono što inače stavljate kad kuhate fažol.
Kisleli kupus dobro operite, te na malo maslinova ulja isijeckajte dva češnja bilog luka i «šaku»  sitno nasjeckanog pretusimula te pričekajte da se to malo spari (nikako ne smije zagorit bili luk) pa onda dodajte naribani kiseli kupus. Dodajte još par zrna crnog papra  i list lovora.
Kad je fažol sa suhim mesom gotov dodajte kiseli kupus, pešt (sitno rezana slanina, bili luk i pretusimul, sitno, sitno isjeckan, skoro zgnječen), dodajte crvene paprike, dodajte zgnječeni kumpir i zgnječenu mrkvu te koje zrno zgnječenog  fažola koje ste kuhali sa fažolom pa sve skupa kuhajte dok fažol i buncek nisu skuhani i dok se fažol ne zgusne.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009
Ovi nekoliko dana za praznike došlo je par prijateljica tako da sam s njima uživala, šetala, rekla bi Sanja, «gonjala» i stvarno guštala. Da u međuvremenu nisam pala i razbila se «ko ona stvar» vikend bi stvarno bio savršen. Došla mi je i prijateljica Silva sa svojim dragim, koji je jedna tako krasna osoba  da sam je u jednom trenu čak i zapitala s čim je ona zaslužila tako krasnog muškarca u svom životu. Tako smo malo ćakulali o hrani pa me pitala imam li kakvu ideju za artičoke. Ja vam ih jako rijetko radim zato što inače volim jesti jako brzo (znam da mi je to greška, ali moj organizam je tako često na dijeti pa kad vidi hranu navali na nju brzinom svjetlosti, jer valjda misli da će ga bleka gazdarica opet terorizirati sa kakvom dijetom), a artičoke nisu takva hrana, one su stvorene za guštanje, polagano jedenje i cucanje listića te zanimljive biljke.
Večeras idem malo na druženje sa Silvom i Suzanom, jer brzo idu doma svaka na svoju stranu, a za desert večeri nosim tortu «Crna vlažna», s tim ako im tata bude tamo malo ću lagat, ko će od sramote reći kako se zove torta, pa ću smislit neko pristojnije ime, možda Crna ljepotica ili sl. 
  • 6 artičoka
  • 500 grama mladog boba (to vam je ono slično bižima, grašku, ali većih zrna)
  • bili luk
  • pretusimul
  • prezla (mrvice)
  • boca Traminca od kojeg decilitar ide u artičoke, a ostatak u vas poslije artičoka, iako koji guc može proći dok budete kužinavali
Artičoke čistite tako da im odrežete peteljku i listove koji su malo oštećeni, a oni se nalaze obično pri dnu artčoke, i skinete bodljikavi dio artičoke. Kad ih očistite,  u vrelu, slanu vodu potopite artičoke tako da ih obrnuto okrenete i kuhate u vodi desetak minuta. Kad su one blašnširane izvadite ih i ocijedite.
Mladi bob prokuhajte, a duljina ovisi o mladosti, odnosno starosti boba, a to ćete najbolje ocijeniti tako da ga probate i vidite da li je kuhan. Nasjeckajte dosta  pretusimula i 4, 5 češnja bilog luka, pa pomiješajte sa skuhanim mladim bobom (pola količine), zalijte s malo maslinova ulja, poslolite, popaprite  i dodajte prezle toliko da vam to bude jedna kompaktna smjesa (otprilike 4 žlice prezle). Artičokama lagano raširite listiće i s nadjev punite svaku artičoku u dio između listića. Kad artičoke napunite stavite ih u jednu teču, u koju ste stavili malo maslinova ulja i malo masla. Teča u kojoj kuhate artičoke ne smije biti  preduboka, artičoke moraju stajati uspravno, a oko nijih stavite ostatak mladog boba, možete malo posuti sa nadjevom ako vam ga je ostalo od punjenja artičoka, dodajte otprilike 3 decilitra temeljca (vodu ste kuhali sa peteljkama artičoka), malo pospite pretusimulom, posolite i popaprite. I sad najvažniji trenutak, otvorite bocu Traminca, malo ulijte u sebe, a malo u artičoke i ovaj zahtijevni zadatak oko kuhanja artičoka je gotov.
Puno zanimljiviji dio tek dolazi, a to je jedenje ovoga specijaliteta, koje se svodi na supanje kruha u toč, cucanja listića artičoka i zalivanja ovim lipim, gore spomenutim  vinčićem. Na kraju bi htjela spomenit da mladi bob možete zamijeniti sa mladim graškom. I na kraju u slasti i živili!
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009


Imam prijatelja kojega već dugo godina pokušavam nagovorit da me povede sa sobom na brod, na ribanje. Stalno se izvlači onom pooznatom, za žene na brodu nema mista jer donose nesreću i nema šanse. A bio bi idealan partner za ribolov, u obitelji su mu većina muških članova izvanredni ribari, znači genetika idealna za lovit pagre, ima lipi brod sa kabinom gdje bi se mogla odmorit kad me ribarenje štufa, a nije ni on za bacit, mali je zgodan. Čak me je i dragi pustio samo što je rekao da ga je strah da za devet mjeseci ne dođem kući sa «drobom do zuba». Dok piplić ne pristane i ja ne ulovim kakvu oboritu ribu i dalje ću kupovati na rivi, sa brodova, ali naravno bit će to skromnija riba, bez velikih bokuna.

Ovaj recept je pravi ribarski, škojarski, u koji ide jako malo sastojaka, samo ono što ribari kad ulove imaju sa sobom na brodu. Kako oni obično zaborave puno toga za ponijet, osim vina naravno – toga ne smije faliti, ovo je jednostavan recept, ali bez obzira na to jako je ukusan.
  • 1 kg hobotnice
  • 2 dcl maslinova ulja
  • ½  kg krompira
Ja sam pomiješala muzgavce i hobotnicu, nisam našla dovoljno same hobotnice. Hobotnicu očistite i nasijecite na komade. Stavite ih u teču, ulijte na kg hobotnice 2 dlc maslinova ulja i posolite sa malo krupne morske soli (ne previše). To kuhajte na laganoj vatri, podušeno (poklopljeno) otprilike sat vremena. Vode vam ne treba dolijevat jer će hoba pustiti svoj toč. Kad vidite da je ona skoro gotova ubacite nasjeckane krompire, kuhajte još pola sata i gotovo.

Kako su mi gosti bili na večeri ja sam u ovaj jednostavni gulaš dodala još i malo bilog vina, malo bilog luka i pretusimula i malo papra. Nisam znala da li će im se svidit pa sam za rezervu napravila još gulaš od sipa i liganja. Sve se pojelo, lipo se popilo, jer riba traži i vino za kraj, znate onu «Riba pliva tri puta, jednom u moru, jednom u malisnovu ulju i jednom u vinu».









gastrodiva @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Ja vam imam nećakinju Saru koja kao i teta voli jako tjesteninu, ali bilo je teško pogodit i napravit tjesteninu kakvu oni jedu u vrtiću. Igrom slučaja znam kuharicu u vrtiću pa sam je zamolilla bili mi otrkila tajnu te tjestenine koju doslovna sva djeca u vrtiću obožavaju. Ulizala se ja malo teti kuharici, snimila joj film «Bitka na Neretvi» koji nije gledala ima sto godina i ona se smilovala i izdiktirala recept u detalje. Od tada moja nećakinja uživa u ovoj tjestenini koju je tako lako napraviti, a bude tako ukusna da svi mi žicamo od nje koji zalogaj da nas prođe želja.
  • 250 gr makaruna
  • 2 dcl bešamel umaka
  • 1 jaje
  • 1 kiselo vrhnje
  • 100 gr narezanog gaude
Makarone skuhate u slanoj posoljenoj vodi, s tim da pazite da se ne prekuhaju nego da ostanu «al dente». Bešamel napravite tako da na 100 gr masla zažutite 2 žlice brašna, te zalijete sa 3 dcl mlika. Lagano miješate dok to ne uzavre, jer se tako neće pojaviti neželjene grudice (u bešamel inače ide i malo muškatnog orašćića ali to izbjegavam kad je tjestenina za djecu). Bešamel dignite s vatre i pustite da se malo ohladi. Sa strane u poseboj zdjelici umutite jedno jaje i kiselo vrhnje, te dodajte nagratani sir gaudu, te to sve skupa pomiješajte sa bešamelom koji se malo prohladio, malo posolite, malo popaprite, ne previše naravno.  U tu smjesu ubacite skuhane makarune, dobro izmišajte i ulijte u tepsiju. Pecite 30 minuta na 180 C. Kad poslužujete pospite parmezanom ako vam djeca vole.
 
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 24, 2009
Sinoć sam bila u konobi "Kalalarga", gdje mi je bilo super, ne samo radi hrane nego i radi dragih ljudi koji su bili oko mene, i stvarno sam se lipo provela. Još kad se zna da sam nakon dugo vrimena dobro i pošteno pojela, a bome i popila ne tribam vam kazat kako mi je bilo, rekao bi Hamdija iz Big Brother kuće »sve pet». Muški dio društva je jeo meso, a mi žene smo više bile za ribicu, najprije školjkice, svih vrsta, a poslije fileti hobotnice u nekome lipome toču, a nakon toga vino, pa opet vino. Još smo se na kraju večeri čuli i sa našom prijateljicom Stelom koja živi u dalekom New Zelandu, jer smo cilu večer pričali o njoj, sitili se njenog ispijanja džina i vrtenja prazne čaše u ruci, i svih drugih lipih naših zajedničkih trenutaka i morali smo joj bar čuti glas i ispričati zanimljive događaje te večeri.
Ali kakva bi ja bila Gastrodiva kad ne bi mislila na svoj blog, tako da sam uspila ušićariti recept za filet grdobine u bilom vinu, a najveći je uspjeh što sam taj recept ja uspila zapamtit nakon toliko vina kojeg sam popila, pa ako vam slučajno ovaj recept ne uspije, to nije radi vas, nego ja nisam zapamtila kompletni recept (ne brinite se, zezam se, imam ja utakmica u nogama što se alkohola tiče). 
  • 500 gr grdobine fileta
  • malo maslinova ulja, malo masla
  • 3 dcl riblje juhe
  • 1 dcl bilog vina
  • pretusimul
  • 1 češanj bilog luka
  • lešo kumpir za prilog
Grdobinu izrežite na filete, te ih pofrigajte na maslinovu ulju i malo masla. Kad ste ih pofrigali sa jedne i druge strane stavite ih u neku vatrostalnu zdjelu i pokrijte. Na masnoći u kojoj ste firgali dodatje sitno isjeckani jedan ćešanja bilog luka, malo ga sparite (nikako ne smije izgoriti), dodajte žlicu brašna, zalijte ribljom juhom, dodajte decilitar bilog vina, posolite, popaprite bilim paprom i kuhajte pet, šest minuta dok vam se umak ne ugusti. Vratite filete grdobine te poslužite uz leši kumpir (napravite male barkice od krumpira pa onda lešajte, lipo izgleda, vrlo je efektno). Pospite sitno sjeckanim pretusimulom i poslužite uz neko lipo bilo vino. U slast.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009
Danas u Makarskoj pada kiša i kad bi sutra možda zasjalo sunce koje bi grijalo par dana šparoge bi počele izlazit ko lude. Ali ja sam se ovih dana toliko opskrbila šparogama da svaki dan mogu napraviti neko lagano predjelo i iskoristiti njihov kratki stađun.
Nedavno mi je došao prijatelj Tonči s kojim inače ja pričam najčešće o dionicama, a pošto je ovih dana burza bila u takvom crvenom ludilu, lagano smo se prebacili na priču o hrani jer bi u protivnom bez ikakve priče počeli lupat glavom o zid radi tragičnog Crobexa. Tražio je po internetu neku ideju za spremit šparoge, pa da ga za sljedeći put riješim muke evo jedan lagani recept za rižot koji se spremi za petnaestak minuta.
Ovo je izuzetno lagano jelo tako da ga možete spremiti ili kao predjelo ili možda kao prilog u glavnom jelu. Mislim da bi kao samostalno jelo moglo zadovoljiti samo nekoga koje na strogom dijetalnom režimu s tim da mu ponudite uz jelo i dosta salate.
  • 250 gr šparoga (obično nikad ne uspijem dostići ovu količinu pa vi kao i ja stavite ih onoliko koliko ih imate)
  • 200 rizi
  • 1 kapula
  • 1 češanj bilog luka
  • pretusimul
  • malo masla
Na malo masla i malo maslinova ulja lagano prodinstamo jednu sitno sjeckanu kapulu (kapulu malo posolite). Kad je kapula splasnula dodajte rizi i par puta promišajte da bi svako zrnce riže na sebe poprimilo masnoću. Zatim dodajte pola litre temeljca kojeg ste napravili tako da se vodu kuhali petnaestak minuta sa stapkama šparoga i s jednom kockom juhe(temeljac poslije procijedite). Ostavite da se to kuha deset minuta te onda dodajte šparoge. Kuhajte još par minuta dok skoro sva voda ne ispari, popaprite, još malo posolite, dodajte komadić masla, pospite sitno sjeckanim pretusimulom. Ugasite vatru, poklopite i poslužite nakon par minuta. Ne zaboravite uz rižot poslužiti parmezan. U slast.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




KUHAR RUDO VEKIĆ - EKIPA "LUČICA"

Janjeći ili kozji dropčić legendarna je marendinska spiza u pripremu koje se upuštaju samo strpljivi i dobri poznavatelji marende, a koju gurmani našega podneblja osobito štuju. Rudo Vekić je među prijateljima poznat po izvrsnom dropčiću, a to je i dokazao uvjerljivo pobijedivši u prvom krugu amaterskog natjecanja za najbolju makarsku marendu. Sve je važno, ako se želi pripremiti istinski ukusan obrok od janjećih ili kozjih iznutrica (crijeva, želuci), od pripreme sastojaka do kvalitetnog janjećeg temeljca. Iako nije nužno u dropčić se može dodati na sitne kockice narezan krumpir, koji cijelom jelu daje dodatnu gustoću, no ukoliko se obrok želi poslužiti i drugi dan tada ga je bolje izbjegavati. Rudo je svojim jelom oduševio sve koji su ga kušali u prvom malom finalu Marendina, a dovoljno je kazati kako konoba Kalalarga nije mogla primiti sve koji su željeli biti dijelom te večeri. Vekić, inače djelatnik makarskog City expressa, za dropčić voli kazati kako je mala simfonija među marendinima, a evo kako ga on priprema.

Sastojci (za 4 do 6 osoba):
1 kg dobro opranih janjećih ili kozjih iznutrica (crijeva, želudac),  0,3 lit janjeće krvi, 5 do 10 janjećih nožica, 100 gr pancete, 50 gr pršuta, 50 gr bijele slanine, ribani kozji sir, 0,2 lit bijelog vina, 0,10 lit ulja, 3 glavice kapule, 4 režnja češnjaka, vezica peršinova lišća, korijen celera, dvije žlice pirea od rajčice (konšerva), 1 mrkva, 3 srednja krumpira narezana na kockice (uvjetno), žličica slatke mljevene paprika, papar u zrnu, lovorov list, sol i papar.

Priprema:
Oprane iznutrice (dropčić) kuhati u vodi 20 minuta, izliti prvu vodu , doliti novu i postupak ponoviti uz dodavanje papra u zrnu i lovorova lista. Zatim skuhati pripremljenu janjeću krv dok se u potpunosti ne stisne, te pustiti da se ohladi. Omekšani dropčić izvaditi i ocijediti a u vodu od kuhanja dodati nožice i nastaviti kuhati kako bi se dobio temeljac. Ocijeđene iznutrice izrezati na tanke rezance. Na ulju, nasjeckanoj panceti i kockicama pršuta pirjati kapulu dok ne povene, pa dodati narezani dropčić i  malo pešta (jednu žlicu) od bijele slanine, češnjaka, kosanog peršina i celerova korijena. Dodati ribanu mrkvu, pirjati 30-ak minuta te uliti bijelo vino. Nastaviti lagano kuhati uz postupno dodavanje temeljca i preostalog pešta. Pred kraj kuhanja, kada je meso skoro omekšalo dodati crvenu mljevenu papriku i pire od rajčice i nastaviti kuhati dok se ne spoje svi okusi i meso potpuno omekša. Desetak minuta prije dovršenja jela dodati na kockice narezanu kuhanu i stisnutu krv, promiješati i dovršiti pripremu. Dotjerati okus solju i paprom te poslužiti uz ribani kozji sir i domaći kruh ispod peke.  Po želji tijekom kuhanja dodati 2-3 krumpira narezana na kockice, no to nije nužno i ovisi o ukusu i želji onoga koji kuha. Kuhane janjeće nožice iz temeljca mogu se poslužiti odvojeno s malo krupne soli i par kapi maslinova ulja, ali i zajedno s dropčićem. Uz čašu dobra vina Rudo Vekić svima želi dobar tek!











gastrodiva @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, ožujak 21, 2009


Volim spremati nešto novo, a opet da ima bar malo poznatih okusa, jer spremati novo i imati u kantunu neku rezervu ako se to ne svidi ukućanima nije baš lako. Pizza okus se rijetko kome ne sviđa i mislim da je to dobar zicer ako želite nekoga pozvati na druženje i mali zalogajčić. Tako sam i ja večeras, ponajviše zahvaljujući teškom i dugom radnom danu odlučila napraviti nešto brzo, tek za staviti «pod zub» i da se iza toga može dobro popiti. Jer kakvo je to druženje bez kapljice alkohola.

Za ovaj pizza rolat doslovno će vam trebati dvadesetak minuta efektivnog rada, četrdesetak minuta pečenja i onda druženje do ranih jutarnjih sati. Mislim da ću sutra izgedati kao da su me ose izujedale i teško će se biti odlijepiti od postelje, ali to su tek male žrtve za drage ljude.
  • 7 kora za pite i savijače
  • 2 jaja
  • 1 kiselo vrhnje
  • 200 gr šunke za pizzu
  • 250 gr gaude
  • 250 gr gljiva
  • 2 dcl kečapa
Nagratajte sir i šunku za pizzu, a gljive malo prodinstajte, posolite i popaprite. Voda iz gljiva mora skroz ispariti – brža verzija su konzervirane gljive, a izbor je vaš. Zatim slijedi slaganje-

1. kora  - prazna
2. kora – 1 dcl kečapa razmažite po kori pa pospite malo sa origanom
3. kora – pola nagratanog sira
4. kora – izgratana šunka za pizzu
5. kora – izmješajte jaja i kiselo vrhnje pa dvije trećine namažite po kori
6. kora – gljive
7. kora – 1 dcl kečapa i druga polovica nagratanog sira

Sve skupa zamotajte u rolat pa stavite u namašćenu tepsiju. Namažite ostatkom jaja i vrhnja, pospite origanom i stavite peći pola sata.













gastrodiva @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
Nedavno mi je došao prijatelj iz Finske i za poklon mi donio curry pastu. On vam ima restoran u Finskoj i to gore negdje pri vrhu gdje je led tako velik da ga ja sigurno ne bi preživila jer meni je ladno i u srid lita. Tako smo malo pričali o hrani i onda mi je on ispričao stravu od hrane koju oni jedu, meso sa marmeladom, kruh sa melasom i slične kombinacije koje su za nas nevjerojatne. Taj moj prijatelj u svome restoranu poslužuje isključivo hranu koja nema nikakve sličnosti sa njihovim specijalitetima i super radi, tako da se nada da će za par godina sigurno toliko uštedjeti da može sagraditi kuću u Tučepima i živiti od iznajmljivanja apartmana kao i većina od nas koji ovdje živimo. Donio mi je dvije vrste curry paste, jedna blaža i jedna paprenija. Tu sam blažu odmah potrošila jer sam je stavljala skoro u svaku hranu, a ova paprenija je ostala jer je manje koristim, dosta mi je paprena, žestoka čak i za moj ukus (volim paprenu hranu). Ako budete u prilici da vam neko kupi curry pastu, sigurno će te biti zadovoljni jer okus nema nikakve veze sa curry prahom kojega imate kupiti u našim dućanima. Morate samo paziti da curry pastu čuvate u dobro zatvorenoj staklenici jer ima jak i intenzivan miris koji poprimi svaka hrana koja joj se nalazi u blizini.
  • 500 gr šampnjona
  • 2 žlice curry paste
  • 3 mlada luka
  • 2 češnja bilog luka
  • vrhnje za kuhanje
  • pola decilitra bilog vina
  • malo pretusimula
  • 300 gr špageta
Na malo maslinova ulja i malo masla dinstajte kapulu tako da je malo posolite i pričekate par minuta da kapula splasne. U to dodajte sitno nasjeckani bili luk i pretusimul, te nakon par minuta kad ova dva začina puste miris ubacite na listiće narezane gljive. Ulijte pola decilitra bilog vina i malo vode. Neka vam se to dinsta dok sva voda ne ispari, pa u to dodajte curry pastu i vrhnje za kuhanje. Još par minuta kuhanja i umak je gotov. Špagete skuhajte u posoljenoj vodi u koju ste stavili par žlica ulja. Skuhane špagete ubacite u vrući umak i odmah poslužite.
 

Ovo su malo krupnije gljive, koje bi možda bile idealnije za punjenje ali pošto
je veće gljive lakše očistit i brže isjeckat na listiće ja uvijek prefefiran
veće gljive.


To je ta curry pasta, ovdje je količina dovoljna za otplike misec dana kad bi je
svaki dan stavljatli u neko jelo. Ne izgleda nešto lipo, zar ne? Ali je specifičnog
okusa pa svako jelo dobije neki zanimljiv timbar.

Nakon dinstanja kapule, dodtka bilog luka i pretusimula dodaju se na listiće
isjeckane gljive.

Umak je gotov, čeka samo špagete da ih skuhamo i ubacimo i navalimo.

Večera je gotova, malo sam ih posula kajenskim paprom kao zanimljivu
dekoraciju, a i dodatak tog jakog papra potiče dodatnu želju za vinom,
a puno vina znači i zanimljiv kraj večere. Sve je ovo bilo sa predumišljajem!!!

Pogled iz nekog drugog kantuna.

Pošto dijeta još traje, ovo je bila moja večera, samo je dilema bila koji čaj izabrat da bi bio ukusniji i da bi me zasitio. S oba sam pokušala zavarat glad, ali nije uspilo. Teška patnja.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009
Ovih dana ću radit čokoladu, pa ću to slikat i stavit na blog, a do tada evo recept za eurokrem. Ja ga neću raditi jer nisam mirna dok ga ne pojedem, a sad mi ne triba da cili ovaj trud padne u vodu radi eurokrema. Ovo možete jesti žlićicom, mazati na palačinke, puniti buhtle, špircom dodavati u muffinse ili smislite vi neki zanimljiv način na što ga namazat da vam bude gušt polizat. U slast!
  • 3 dcl vode
  • 60 dkg cukra
  • 35 dkg mlijeka u prahu
  • 1 maslac
  • 1 čokolada za kuhanje
  • 1 bijela čokolada
  • malo  mljevenih lješnjaka
U izrađeni maslac polako dodavajte mladu vodu koju smo prokuhali sa cukrom. Kad se maslac dobro izradio lagano dodajte mlijeko u prahu. Smjesu podijelite u dva dijela. U jedan dodajte rastopljenu čokoladu i malo mljevenih lješnjaka, a u drugu dodajte otopljenu bijelu čokoladu.  Obe smjese zajedno (lagano) ulijte u staklenke. Stavite u frižider i sutra konzumacija.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
  • divlje šparoge
  • 1 dcl vrhnja za kuhanje
  • malo masla i malo maslinova ulja
  • sol, papar
Jučer mi je teta Ivanka toliko šparoga nabrala da ću imat par dana za uživat.  Prvo što radim kad imam veći broj šparoga to je juha. Šparoge očistite (način je isti ko i uvijek, otkinite vrhove, tj. dok ne dođete do drvenastog dijela šparoge-to je dio koji možete iskoristit samo za dobar temeljac). Na malo masla i maslinova ulja dodajte 1 kapulu koju ste sitno isjeckali i posolili. Kad kapula postane prozirna dodajte i malo selena (celera) u korijenu te još malo dinstajte. Bacite žlicu brašna te sve zalijte sa litra temeljca kojeg ste skuhali od odbačenih dijelova šparoga. Neka se lagano kuha 10-tak minuta. Dodajte očišćene vrhove šparoga (ostavite 10-tak za ukras, same vrhove vrhova) i nakon još deset minuta kuhanja izmiksajte štapnim mikserom. Dodajte 1 dcl vrhnja za kuhanje, ubacite ono malo šparoga što ste ostavili za ukras, posolite, popaprite bijelim paprom i kuhajte još par minuta. Prije posluživanje pospite s malo svježeg pretusimula.
Kuhajte šparoge u vodi dok potpuno ne omekšaju. Otopite margarim i na njemu pirjajte luk. Kad je luk proziran i mekan dodajte celer i pirjajte još 2 minute. Umiješajte brašno pa ulijte toplu juhu. Neka lagano kuha. Nakom 2-3 minute dodajte vrhnje i izmiksane šparoge. Neka još jednom zakuha. Dotjerajte okus, procijedite i poslužite.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 19, 2009
Nakon obilja teške i zasitne hrane te dinamičnog provoda tijekom kojega se popije i koja čašica viška obično se traži rješenje za što brži povratak u normalno stanje. Champagne juha od šampinjona nije nikakav čarobni štapić niti čudotvorni lijek protiv mamurluka, ali njen osvježavajući okus i elegantna aroma idealni su za one koji ipak nisu pretjerali stavivši organizam na ozbiljnu kušnju izdržljivosti. Treba jesti, ali ne puno i ne teško, meso ne dolazi u obzir, jer i sama pomisao na njega, nakon svega, čini se nepristojnom. Kremasta i živahna, pomalo kiselkasta, ali sasvim dovoljno zasitna, juha od šampinjona vratit će volju za životom i vjeru u lakši povratak ka normalnom stanju. Nakon juhe savršeno bi odgovarao obrok od nekog finog i laganog povrća (kuhana mlada cvjetača, prokulica ili brokula), a ustrajni gurmani svoj junački apetit mogu zadovoljiti komadićem pohanog sira (tek da zavaraju sami sebe), no ovaj put bez tar-tar umaka i sličnih pripravaka od, za ovu prigodu, preteške majoneze. Ipak, možda je najbolje zaustaviti se na samoj juhi te dati šansu tijelu da povrati izgubljenu ravnotežu. Uz ovo jelo, te u ovoj prigodi, najbolje bi odgovarala čaša prirodnog soka od jabuka ili grožđa. U slast!
 
Juha od šampinjona i šampanjca
Za 4 osobe potrebno je: 250 gr šampinjona, jedna mrkva, 20 gr maslaca, žlica brašna, 0,75 lit mlijeka, 0,10 lit vrhnja za kuhanje, 0,15 lit pjenušava vina, malo limunova soka, muškatni oraščić, sol i papar
Mrkvu oguliti i narezati na fine tanke rezance (ili krupno naribati) pa zajedno sa šampinjonima pirjati na maslacu. Posoliti pa dodati brašno te nastaviti pirjati pazeći da brašno ne zagori. Idealno bi bilo pirjati cijele male svježe gljive, ali u slučaju da ih nema šampinjone svakako rezati na krupnije komade. Nakon kratkog vremena (kada je brašno dovoljno ugrijano) uz miješanje doliti hladno mlijeko pazeći da se ne stvore grudice. Kada juha zavre stišati vatru (po potrebi doliti još mlijeka), začiniti s malo naribanog muškatnog oraščića i bijelim paprom, te lagano kuhati 10-ak minuta. Zatim dodati vrhnje za kuhanje i malo soka svježeg limuna, kratko miješati pjenjačom do postizanja fine glatke strukture, a na samom kraju uliti pjenušavo vino. Odmah skinuti juhu s plamena, još malo promiješati i poslužiti ukrašenu listićem svježeg estragona (kojega najčešće nemamo, pa se poslužimo sveprisutnim peršinom ili celerom).




Pohani sir i cvjetača
Ovo neka bude samo kao rezervna varijanta za one jako gladne ili u slučaju da je riječ o objedu u «normalnim» okolnostima, pa je juha samo uvodni slijed. Male lijepe glavice mlade cvjetače kuhati u slanoj vodi , ocijediti ih, začiniti svježe mljevenim paprom i maslinovim uljem pa ih poslužiti uz nekoliko trokutića pohanog kravljeg sira. Sir dvostruko panirati (brašno-jaja-mrvice te opet jaja-mrvice) kako ne bi previše iscurio u ulje za prženje, ali ako malo i pobjegne nema velikoga zla, jer to zna biti i vrlo ukusno. Pržiti ga u dubokom ulju i prije posluživanja ocijediti na papirnatom ubrusu.



gastrodiva @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 18, 2009


Nema dana kad ne pročitam bar neki tekst o recesiji i njenim posljedicama. Kako se u nas u Hrvatskoj većina love od osobnog dohotka troši na hranu ja sam odlučila jednom tjedno staviti recept čija vrijednost ne prelazi dvadesetak kuna. Bit će to recept za dvoje, ali ako uz to nadodate i dosta salate doteći će i za kakvog dragog gosta. Ti recepti imat će svoj posebni tag, «ekonomični recesivni recepti».

Sigurno ste čuli i često prošli kraj njih, a nisi vam bili privlačni. E pa sad ćemo to promijeniti, pureći vratovi pristupačne cijene mogu biti i vaš ručak ako se odlučite za ovaj recept.

  • 1 pakovanje purećih vratova (cca pola kilograma)
  • 1 kg kromopira
  • 1 poriluk
  • 1 češanj bilog luka
  • malo pretusimula
  • sol, papar, maslinovo ulje
  • list lovora, malo kadulje (po želji)
Vratove posolite, pospite crvenom paprikom i ostavite bar  pola sata da malo «stanu». Uvaljajte ih u brašno (oštro i neka ga ne bude previše) te stavite da se malo pofrigaju sa obe strane. Izvadite ih na pijat sa strane. Nasjeckani poriluk i jednu manju nasjeckanu kapulu dinstajte desetak minuta. Kad se to povrće spari na to posložite krompir narezan na fite (ne baš tanke), dodajte sitno nasjeckani bili luk i pretusimul, sol, papar, kadulju, a može i neka trava po vašem izboru. Po krompirima  ili sa strane, ako imate malo širu teču, složite tek lagano pofrigane pureće vratove. Neka se to dinsta na skroz laganoj vatri desetak minuta. Zatim dodajte čašu vode ili pilećeg temeljca te malo bilog vina po želji. Nakon pola sata dinstanja na laganoj vatri ručak je gotov. Ukusan, ne preskup, a i mala promijena ne škodi. Zašto uvijek jesti istu hranu….

U slast vam želim, a s novcem koji ste uštedjeli od ručka počasite sebe i prijateljicu sa kavom, prošetajte, družite se, uživajte znajući da ima nas kojima su neki od prijatelja jako daleko i bez obzira što često na njih mislimo puno nam fale, posebno  u danima kao što je ovaj danas, tužan i depresivan. Poljubac mojoj Stelki i kad ona dođe neće biti ovih recesivnih obida,  bit će same delicije za večeru, a poslije u život po piletinu u «Bety».











gastrodiva @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
  Male poslastice, tople ili hladne, savršen su izbor za hladne zimske dane i večeri kada se okupi društvo koje nije raspoloženo za neku veliku spizu. Tople, netom iz pećnice izvađene, fine kroasane neće nitko odbiti bez obzira na glad. Popularni kroasani, bilo da su slatki ili slani, omiljeni su zalogaji, a ni priprema nije pretjerano komplicirana. Za njihovu pripremu trebate sljedeće:

40 gr svježeg kvasca, 2 žličice smeđeg šećera, 0,25 lit mlijeka, 0,25 lit vode, jedno cijelo jaje i jedno žumance,3 žlice ulja, 250 gr maslaca, žličicu soli, 800 gr namjenskog brašna za dizana tijesta i jedno jaje za premazivanje.
Za nadjev od sira: 500 gr svježeg kravljeg sira, 0,20 lit jogurta, jedno jaje i soli po želji.

Priprema:
Kvasac pomiješati s malo vode, brašna i šećerom, te ostaviti na toplo mjesto da se diže. U brašno za dizana tijesta dodati ulje, jaje, žumance, sol i dignuti kvasac. Doliti toplo mlijeko i vodu, izraditi glatko tijesto, te pustiti da se diže na toplom mjestu. Nakon što je tijesto udvostručilo volumen razvaljati ga na 1 cm debljine, ravnomjerno ga prekriti naribanim ili na listiće narezanim maslacem, preklopiti kao za lisnato tijesto, podijeliti na pet dijelova i pustiti da se, na toplom mjestu, diže još 20-ak minuta. Svaki dio tijesta razvaljati i izrezati na manje trukute, te ih puniti nadjevom od sira i oblikovati poput kiflica. Oblikovane kroasane premazati razmućenim jajetom i peći u pećnici pri temperaturi od 200 stupnjeva 15-ak minuta.

Ovi sirom punjeni zalogaji su podatni i finoga okusa, te  im je teško odoljeti. Prekrasni kroasani Sandre Bašković samo su dio njena gastronomskog repertoara po kojemu je, u krugu svojih znanaca i prijatelja, već odavno poznata, a ovaj recept sigurno nije zadnji kojega ćemo objaviti na našim stranicama. U slast!
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009


Sinoć mi bili prijatelji na večeri i ja se za desert odlučila  ponovo raditi tortu i to naravno čokoladnu. S njom nema greške. Tko do sad nije vidio recept, potrebo je samo kliknuti na ovo - Čokoladna torta iz snova  i recept je tu.

Ukrasila sam je malo drugačije, nešto slično kako je rade u restoranu "kod Ive Čovića" (pozdrav veliki Sanji, svako dobro i nadam se da ću je uskoro sresti u gradu, u šetnji) pa ja slikala.

Ako vam se svidi bit će mi drago da i vi ovako ukrasite vašu.














gastrodiva @ 21:35 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Jutros sam dobila jedan komentar na blog, «a di su šarpoge?» pa evo da i to riješimo. Šparoge su izminmo zdravo povrće koje nastojim jesti ili svježe ili na salatu jer se na taj način najmanje termički obrađuju i tako imaju najviše koristi za zdravlje. Šparoge jedem samo u proljeće jer ih nastojim jesti svježe ubrane ili ako ih jedem kasnije pokušam da prođe što manje vremena od branja do pripreme. U Makarskoj i u okolici i nema ih toliko puno, kao na primjer u Istri di moje rodice puni mjesec dana toliko naberu da  imaju materijala i za ručak i za večeru. Pošto mi ih je mama jako malo ubrala ja sam danas za ručak napravila fritatu od šparoga, a recept sam pokupila na jednom španjolskom satelitskom kanalu, koji često rade fritate u kombinaciji sa krompirom i raznom zelenjavom.
  • 15 dkg slanine
  • 5 jaja
  • 1 krumpir
  • 20-tak šaroga
  • 1 dcl mlika
  • malo pecilnog praška
  • malo bilog luka
  • sol, kajenski papar

Šparoge su se malo oklepile, ali to je od ovog juga, i na njih djeluje
deprimirajuće ko i mene. Znate li kako se one čistu? Odlumite im vrhove,
ustvari sve dok je stapka meka. Tvrđi dio koji vam je ostao iskoristite za
skuhati temeljac kao što sam i ja napravila pa ću sutra spremiti neki lagani
povrtni rižot.

Šparoge mi je mama ubrala u Kotišini, morat ću vam digo stavit slike toga maloga
mista ispod Biokova, prekrasno je, "čujete"  tišinu, rukom dirate Bikovo a pogled
puca na more i na Brač. Kumpir očistite i iskrižajte kao na slici, jaja umutite
sa malo mlika i stavite pinkicu praška za pecivo, da vam podigne malo fritatu.

Slaninu sitno isickajte, malo je popržite, te dodajte sitno nasjeckani jedan
češanj bilog luka i kumpir. Kad se kumpir malo spari na slanini dodajte decilitar
vode i nek se to kuha deset minuta.

Kad je kumpir gotov dodajte vrhove šparoga, posolite, dodajte kajenskog papra
i po vašoj želji pretusimula i malo vegete ko voli. Nakon par minuta smjesu
uspite u veliku zdjelu u kojoj ste umutili jaja sa mlikom i malo pecilnog
praška te sve  skupa izlijte u tavu.

Fritata se ne miša, nego je pustite da se friga sa donje strane, možda joj malo
pomozite penjurom, da jaje dođe do dna tave. To traje otprilike par minuta.

Na kraju fritatu pospite parmezanom  i stavite je par minuta u vrelu pećnicu
da se ispeče i sa gornje strane. Kad je fritata gotova tavu poklopite pijatom i
okrenite. I fritata je spremna za posluživanje.

Ovo je jako lagano za napravit, kad "uhvatite ruku" sve je od pripreme do kraja
gotovo za pola sata i toliko je ukusno da će te često to raditi. Poslužite fritatu
obavezno uz neku salatu.

A ja sam na dijeti, i zato ovo vam je moj ručak bio danas. Smokve sam radila
ovoga lita, kuhala sam ih u crnom vinu, recept ću vam napisati na početku ovoga
lita kad uberem prve smokve u vrtlu. Ovako spremljene smokve su jako ukusne,
aromatične, vino se uopće ne osjeti, više izgleda po ukusu da su smokve u nekom
medu. Banane sam prekrila brusnicama koje mi je poklonila Natalija, žena
vlasnika restorana Jenny (baner imate sa desne strane), jako su ukusne,
skoro da ste ih friške ubrale (znate da su brusnice zdrave, posebno za žene pa
pokušajte ih šaku pojest svaki dan, bilo suhe, bilo friške, ili ovako u džemu)

Jako sam bila gladna i prije ovoga i nakon ovoga. Zamalo nisam pojela i ovaj
cvit i pijat.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 14, 2009


Često pokušavam u kuhinju uvesti neke nove stvari, neke nove okuse pa i kombinaciju namirnica i takovi eksperimenti mi često uspiju. Kako kuham za dvije obitelji (duga i komplicirana priča) imam malo više «pokusnih kunića», ali nitko od njih nije baš oduševljen sa kineskom kuhinjom, osim mene naravno. A posebno ta kombinacija slatkog, kiselog, ljutog – nikako im ne ide.

Ovo je recept koji je čak uspješno i prošao testiranja, ali nitko nije izrazio želju čestog gostovanja tog jela na našeg stolu. Ipak, malo pomalo, ja ću pokušati bar svako petnaest dana ovo i slična jela servirati pa će to nadam se na «mala vrata» ući u našu kuhinju. Kad mogu naši političari sa sličnim fintama progurati neke svoje neomiljene, nekorisne, čak katastrofalne ideje (ukidanje drugog mirovinskog stupa-ode burza, tko se s njom bavi doživjeti će šok, a usput i financijski krah) valjda će i meni ovo uspjeti sa nježnom, sočnom i ukusnom piletinom.

  • 350 gr pilećih fileta
  • 50 gr očišćenog kikirikija
  • 1 chily papričica
  • 2 manja poriluka
  • 2 žličice gustina (obvezno, bez njega ovo neće biti ok)
  • 3 žlice sojina sosa
  • 2 češnja bilog luka
  • pola decilitra bijelog vina
  • malo nagratanog đumira ili đumira u prahu
Pileće filete izrežite na trakice. Pospite ih sa malo crvene paprike te sa žličicom gustina pa ih promiješajte rukom.

Očišćeni kikiriki lagano popržite na malo ulja u woku (ne smije zagoriti jer meni onda nije baš ukusno). Kikiriki izvadite i frigajte piletinu pa dodajte narezani poriluk, sitno sjeckanu chily papričicu (ako vam se čini da će to biti preljuto dodajte jedan mali izmrvljeni peperoncino).

Nakon par minuta dinstanja i friganja vratite kikiriki, ostatak gustina pomiješajte sa pola decilitra vode te ga dodajte u wok. Zatim dodajte sitno sjeckani bili luk, sojin umak, vino, đumbir, sol (kapnite malo Vegete ako ne možete bez nje), kurkumu i malo currya. Neka se sve kuha još desetak minuta na laganoj vatri uz dodatak malo vode ako mislite da će umak biti pregust.

Uz ovo bi kao dodatak najbolje pasala riža, ali kako ja ovih dana jedem samo povrće sebi sam ispekla krumpir na fite, mrkvu, kapulu i malo poriluka. Za mene samostalno jelo, a za ostale tek prilog piletini s kikirikijem. U slast!!!!!!!!









gastrodiva @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
  • 3 breskve
  • 1 jabuka
  • 100 gr dinje
  • 150 gr grožđa
  • 150 ml konjaka ili amaretta
  • 1 l crvenog vina
  • 1 limun
  • 1 naranča
Šećer otopite u vodi  na vatri, pa to ulijte u vino. Naranču i limun isjeckajte na kockice pa stavite u vino, i dodajte 150 konjak (ja obožavam amaretto, ali dosta svita to ne voli, pa sam od toga odustala i sada stavljam konjak). To stavite par sati u fižider. Izvadite iz friždera, ocijedite naranču i limun, pa to procijedite na ne bi bilo mrvica od voća. Dodajte ostalo voće koje ste isjeckali na kockice, te ostavite preko noći u frižderu. Sutra zovite društvo i navalite. Idealno je i za one koji baš ne vole alkohol, zato muški – ako imate u planu neku žensku koja se užasava alkohola, ovo je idealno pićence za te dame, pa vam se možda i posreći.  Poslužite sa mineralnom vodom i kockicama leda. 
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 0
Ako slučajno osjetite averziju  prema ovom kolaču jer u njemu ima vina, morate se odmah pokajati, svi vi koji ne volite vino, moram vas utješit da se ono uopće ne osjeti u kolaču, već kolač dobije samo jedan specifičan miris koji u kombinaciji sa cimetom i vaniljom miriše super. Recept mi je dala prijateljica Tanja (pusa Filipu, Marini i Roku) i to tek nedavno, iako sam davno planirala pokupit recepti i napravit ga, ali  tračevi i ostale ženske gluposti odnili bi nam misli u skroz drugom pravcu. Nije zahtjevan za napravit, nije nešto naročito ni preskup pa eto vam ideje za vikend. Htjela bih vam napomeniti da ostatak koji ne pojedete ne zaboravite zamotati u foliju da se ne bi osušio.
  • 250g maslaca
  • 250g šečera
  • 1 vaniljin šečer
  • 4 jaja
  • 250g brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 velika žlica cimeta
  • 1 velika žlica kakaa
  • 125 mill crnog vina
  • 100g naribane čokolade
  • 1 vrećica čokoladnih mrvica
Žutanjke pjenasto umutite sa šećerom i vanilj šećerom. Ostale sastojke dodajte postepeno, te na kraju  dodajte snijeg od bjelanjaka. Ulijte u namašćeni i pobrašnjen kalup. Pecite 60 minuta na 180 stupnjeva.


Od trenutka kad počnete radit kolač do trenutka kad stavite biskvit u kalup ne
prođe više od petnaest minuta, a jako je jednostavan, pa mislim da je ovo kolač
i za one koji nemaju previše vrimena, i za one koji nisu do sada pekli kolače. Ja
po Tanjinoj preporuci koristim čokoladne mrvice za ukrašavanje torti, a vi
možete koristiti ili  neke slične mrvice ili krupno naribajte čokoladu.

Uru vrimena nakon stavljanja u pećnicu kuglof je gotov, ovo tamno po njemu nije
izgoreno, nego su se otopile čokoladne mrvice i nagratana čokolada, a tako lipo
miriše da je pravi problem odmah ne degustirat.

Možete ga poslužiti sa šlagom ili preljevom od čokolade, ali ja sve to izbjegavam,
razlog naravno znate, toliko spominjane kalorije.

Evo komad kolača iz nekog drugog kantuna, da vam dočara sočnost.  Kuglofi su
poznati po tome da su možda malo suhi, ali ovaj je potpuna suprotnost.
Taman, vlažan i  super miriše.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009
Stvar je dakako u raštiki. Buncek, dimljena i sušena svinjska koljenica, se može izvanredno kombinirati s kiselim zeljem i restanim krumpirom (provjerena, «zicer varijanta») kao i sa kuhanim krumpirom te lešanim bijelim zeljem itd. Raštika se obično, u našem podneblju, povezuje s kaštradinom (dimljenom i sušenom ovčetinom ili kozetinom) koja ipak nije, što zbog cijene što zbog ponude u mesnicama, dostupna svaki dan i svakome. Unatoč svemu zimsko je doba pravo doba te iznimno zdrave i ukusne zeljanice (kupusnjače), za koju gurmani kažu (a govore istinu i samo istinu) kako je najbolja ako je malo ugrize mraz. Nije loše podsjetiti kako je raštika osobito zanimljiva kao prilog uz plavu ribu (skuša, tuna, palamida..) pečenu na gradelama. No to je ipak posve lokalna priča. Gastronomske su granice odavna probijene, te nema nikakva opravdanog razloga izbjegavati ovu, vrlo dostupnu i ukusnu, kombinaciju. Hren je nešto vrlo poželjno u razdoblju prehlade i gripe, a prava mu je sezona proljeće. Opet se vraćamo na ponudu naših trgovina, pa se opravdano pitamo čemu čekati ožujak  ili travanj ako već imamo sve što nam treba i u veljači. Razumljivo da nema razloga za čekanje, pa prihvatimo sve što nam život pruža osobito ako nas to čini zdravijima i zadovoljnijima. Ovdje opisani objed prije je jedan od onih marendinskih, težačkih obroka nego li neka mondena delicija za kojom posežemo u posebnim, nesvakodnevnim prigodama, ali to nikako nije razlog da u njemu ne uživaju svi koji cijene dobru spizu.  Treba dodati kako takva priča i nije neki udar na kućni proračun, posebno ako volite takvu vrstu objeda. Kuhano vino (crveno ili bijelo) s malo cimeta i pokojim klinčićem pravi je izbor., ali i tamno se pivo lijepo slaže.

Buncek
Buncek dobro oprati pa ga staviti kuhati u lonac s hladnom, neposoljenom vodom. Kada zavre pustiti da kuha par minuta, skinutu s vatre, izliti vodu, uliti novu i ponovo pristaviti kuhati. Kada je kuhan, a to se vrlo jednostavno provjeri vilicom ili tankim nožem (mora biti potpuno mekan i podatan). Kuhani buncek odvojiti od kosti, narezati na prikladne komade i poslužiti uz kuhanu raštiku s krumpirima.

Raštika
Krumpir oguliti, narezati na srednje velike kocke i staviti kuhati u dosta hladne, slane vode. Raštiku, najbolje one središnje listove (sridice), dobro oprati pa narezati na tanke rezance. Tako pripremljeno zelje staviti kuhati s krumpirima u ključalu vodu uz dodatak sode bikarbone. Kuhati sve dok se krumpir skroz ne raskuha pa sve ocijediti. Sačuvati dio vode u kojoj su se krumpiri i raštika kuhali, te sve zajedno dobro  zgnječiti kako bi se sjedinilo. Dodati režanj sitno kosanog češnjaka, malo nasjeckanog peršina, začiniti hladnim maslinovim uljem, svježe mljevenim paprom i solju po potrebi. Dobro izmiješati, a prema potrebi doliti malo sačuvane vode od kuhanja, pa poslužiti.

Umak od hrena
Može se upotrijebiti i već gotov umak, ali ako postoji dobra volja najbolje bi bilo napraviti umak od svježe naribanog hrena, kiselog vrhnja i jabuka. Na vrlo malo maslaca pirjati fino naribanu jabuku, podliti s malo kvasine, pustiti da reducira pa dodati fino ribani svježi korijen hrena. Promiješati i doliti malo mesnog temeljca (ako nema juhe može i voda u kojoj se kuhao buncek) pa sve kratko pirjati. Na kraju dodati toliko kiselog vrhnja koliko je potrebno za primjerenu gustoću, izmiješati i dotjerati okus solju i po potrebi šećerom. Pravi šmekeri u ovaj jednostavan umak, koji se izvrsno slaže i s kuhanom, teletinom ili govedinom te ovčjim mesom, na samome kraju dodaju i malo pikantnog senfa. U svakom slučaju riječ je finom, zdravom umaku čija je uporaba nerijetko sasvim pogrešno zanemarena. Ovaj umak samo je jedna od brojnih inačica koje nam pruža pikantno-otmjen okus i aroma hrena.









gastrodiva @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Već sam prije pisala o humusu, tj. namazu od slanutka. Osnovnom  receptu sam dodala još neke sitnice i tako ga pretvorila u papreni humus, tako da će ova verzija humusa odgovarati svima onima koji vole malo pikantiju hranu i onima koji vole popiti koju čašicu vina nakon dobre papice.
  • 200 gr slanutka kojega skuhate
  • 2 režnja češnjaka
  • limunov sok
  • maslinovo ulje
  • sezam
  • so, papar ( u dalmatinskoj verziji dodajte i malo pretusimula)
  • tahini (sezamov namaz, imate ga kupiti u dućanima zdrave hrane)
  • 1 pečena paprika
  • 2 sušena pamidora
  • kajenski papar
Brzo, lagano, a nadasve zdravo. Ne znam da li znate da bi svakodnevno trebali u organizam unositi žitarice, a one ne moraju biti klasično spremljene. Ovo je jedan malo drugačiji način. Papriku ispecite i ogulite.  Skuhani slanutak (slanutak se kuha sa jednom kapulom, listom lovora, malo selena sat vrimena) pomiješajte sa svim navedenim dodacima i dobro smiksajte. Gotovo pospite pretusimulom.


Ovu su sastojci sa ovaj moj papreni humus. Tahini pastu oliti namaz od sezama
imate kupiti u svakom dućanu zdrave hrane, a toliko je isplativ da će vam ova
staklenka trajati i godinu dana jer je namaz jako aromatičan, pa ga ne triba puno.
Sušeni pamidori su iz susjedne države, a imate je kupiti u svakome
supermarketu kod nas, čak su mi i bolji od talijanskih. Limun je iz mog vrtla,
bili iz Vlaškog, a slanutak i paprika iz dućana.


Ovo je skuhani slanutak, koji obvezno prije kuhanja morate ga preko noći
namakati da bi vam se on dobro skuhao. Ostavite i malo vode od kuhanja
jer će vam možda slanutak kad ga smiksate biti malo gust, pa će biti potrebno
dodati malo vode od kuhanja. (ovo malo smeđe na vrhu nije ništa šporko,
nego je zalutalo jedno zrno leće, oliti po naški soćivice)


Papirku ispecite u špakeru, te je stavite u vrećicu i zatvoritie par minuta.
Tako će vam se lako oguliti. Sušene pamidore, bili luk  morate sitno isjeckati,
kao i pečenu papriku.


Sve skupa prije miksanja. Za sve ovo vam je pobreno jako malo vrimena,
a štapni mikser je ono bez čega nećete moći ako želite napraviti humus.
Prije miksanja još malo posolite, stavite dosta kajenskog papra, koji je
crvenkaste boje pa će se  lipo  stopiti sa bojom humusa. Iscjedite jedan limun,
dodajte pet, šest žlica maslinova ulja, i po potrebi dodajte malo vode od kuhanja
slanutka.


Par minuta poslije humus je gotov. Pola sata ga stavite u frižider da se malo
stegne i možete ga poslužiti. Ovih dana ne jedem kruh, pa sam ga ja sebi
poslužila na kuhanoj palenti, a vi prepecite crni kruh i uživajte. Prije
posluživanja pospite malo sjeckanim pretusimulom.


Ne zaboravite da je ovo jako zdravo, tako da bez obzira volite li papreni crveni
humus, ili obični lagani nastojte ga često napraviti i još ako imate djecu
pokušajte i  njih postepeno navikavati na zdrave i ukusne žitarice. U slast!
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 12, 2009
Ovo je recept za šampite koje sam ja radila prije «sto godina». Bilo bi idealno da možda imate koje bjelance više nego žumance, pa je ovaj kolač dobro ispeći ako vam je od nekog kolača ostalo viška bjelanjaka koje dodate ovima u receptu. Nitko ne može zamijeniti šampite koje imate kupiti u privatnim slastičarnama, ali pošto oni čuvaju te svoje recepte ni ovaj iz kućne radinosti nije loš. Onaj ko voli slatko, vrlo brzo će osjetiti ljubav prema ovome kolaču.

Biskvit:
  • 6 žumanaca
  • 4 žlice cukra
  • 4 žlice ulja
  • 4 žlice mlika
  • 4 žlice brašna
  • pola praška za pecivo
Izmišajte žumance i cukar, te polako dodadijte ostale sastojke. Biskivit pecite na 180 C 40 minuta.

Fil:
  • 6 bjelanjaka
  • 19 žlica cukra
Čvrsto umutite bjelanjke. Cukar prokuhajte sa par žlica vode i pustite da ta voda izvrije tako da vam ostane samo gusti šećerni sirup. Odmah vrući sirup izlijte u čvrsto umućene bjelanjke.

Preljev:
  • 150 gr čokolade za kuhanje
  • malo masla
  • vanilj šećer
Rastopljenom smjesom prelijte bjelance koje ste stavili na prethodno ispećeni i ohlađeni biskvit.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 0
  Kanoča se inače zove «Obični kožorepac» (Squilla mantis) i naraste do 20 centimetara, svojim izgledom neodoljivo podsjeća na kukca bogomoljku, a pripada skupini grabežljivaca.
Život provodi napola zakopan u mulju iz kojega vreba neoprezne žrtve koje grabi, za svoj uzrast neobično snažnim, čeljusnim nogama. Svaka pametna kanoča nastoji da joj iz mulja vire samo oči i ticala pomoću kojih vabi naivce što prčkaju po dnu u potrazi za hranom. Inače, pripada obitelji kozica, ali ne druži se s njima. Zbog svog načina života redovita je mušterija koćara koji ih love u zavidnim količinama.

Ovih je dana kanoča pravi hit među poklonicima koćarske ponude, ne samo zbog svoje dokazane ukusnosti već i zbog činjenice kako im je mjesečeva mijena osigurala tijesno popunjen oklop, a cijena je više nego povoljna.
Krem juha od tih čudesnih rakova, čije su kvalitete bezobrazno zanemarene, delikatesa je na koju i najprobirljiviji gurmani ne mogu ostati ravnodušni, ali ovaj put posvetit ćemo se nešto jednostavnijem načinu pripremanja ovih bisera plavoga mora, a to je brudet!

U posudu za kuhanje staviti na kolutove narezanu kapulu, kosani češnjak, kapare, pire od rajčice, kvasinu, bijelo vino i maslinovo ulje,sve dobro izmiješati, te staviti na štednjak da se kuha. Pokriveno kuhati 15-ak minuta na laganoj vatri pa dodati prethodno posoljene i paprom začinjene kanoče. Nastaviti pokriveno kuhati još 10-ak minuta, a posudu povremeno protresti, te po potrebi doliti još malo vina.
Skinuti poklopac pa kuhati još par minuta, posuti sitno kosanim peršinovim listom, dotjerati okus solju i paprom, politi s malo hladnog maslinovog ulja i poslužiti.
Kanoče na brudet još su ukusnije ukoliko umjesto kapule koristimo poriluk i svježu ljutiku. Bitno je znati kako je meso ovih rakova slatkog okusa, pa se slobodno može dodati  malo više kvasine ili konšerve.

Uz brudet od kanoča poslužite bijeli kruh, a što se izbora vina tiče, neki od vrhunskih i aromom bogatih rose-a, koje možemo lako naći na našem tržištu, sigurno će zadovoljiti svačiji ukus. U slast!
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 11, 2009
Što sam starija to sve više i više volim zelenjavu, počev od blitve, špinata pa do svih vrsta salata. Rikola (rukola) je moj trenutni favorit, kojega nastojim svakodnevno uvesti u svoju prehranu, a pošto je postala popularna i među svekolikim pukom, sada je ima svakodnevno kupiti i na pijaci. Jutros sam kupila današnju dnevnu dozu u prodavačice u koje inače ne kupujem i tad sam tek ugledala barba Jakova u kojega volim kupit zelen jer znam da je čisto i domaće pa sam i u njega uzela rikle tako da je imam za dva dana i za par jela.
Rikola potječe iz Centralne i Južne Evrope, ali je jako raširena i u Sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi i Bliskom Istoku. Rikola je kvalitetno i ljekovito povrće, sadrži jako puno vitamina C, minerala, posebno sadrži dosta željeza i vlakana koji su neophodni za zdravu prehnanu. Rikola ima dosta specifičan, ja bih rekla aromatičan miris, koji se jako dobro uklapa u razna jela od kojih su najčešće zastupljene salata. Rikola se kosta koristi u mediteranskoj prehrani, kao dodatak raznim salatama, prelivene sa maslinovim ulje, domaćom kvasinom ili aceto balsamicom. Rikola ima i ponekad malo gorkast okus, koji se sasvim izgubi ako je slučajno blanširate ili koristite za kakav rižot ili slično.
Prvo jelo koje sam danas napravila od rikole je paprena rikola sa kukuruzom i shi take gljivama. Shi take gljive obožavam, a od kada ih ima kupiti u našem lokalnom supermarketu često ih spremam na razne načine, a ovo je jedan od tih načina.
  • 100 gr rikole
  • 1 limenka kukuruza
  • 150 gr shi take gljiva
  • 2 češnja bilog luka
  • 2-3 sušena pamidora
  • 1 dcl temeljca od povrća
Shi take gljive isjeckajte, pa ih stavite na malo maslinova ulja otprilike desetak minuta. Nakon toga dodajte kukuruz, sitno nasjeckane sušene pamidore i zgnječeni bili luk, kajenski papar i malo chillya. To pustite par minuta na vatri da bili luk pusti miris i začini puste miris, pa onda sa 1 dcl temeljca od povrća ( može i voda u kojoj ste skuhali pola kocke za juhu). To nek se kuha još desetak minuta dok voda ne ispari, pa na kraju dodajte rikolu koju ste bar jedanput prepolovili nakon što ste je oprali jer će tako pustiti još intenzivnije svoj miris. Čim ste je stavili promiješajte dva puta i skinite sa vatre.
 
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009


Evo jedan malo jednostavniji recept za grilaž tortu. Ima ih raznih vrsta, podvrsta, u biti svak unese neku promjenu, to zapiše i na kraju ispadne da nijedan recept ne liči jedan na drugi. Moj recpet je iz časopisa «Svijet» od prije skoro sto godina. Najviše vrimena oduzima napraviti krokant pa to napravite ili dan prije ili ujutro pa će sve biti lakše. Ja sam u početku radila sve skupa, krokant, pa kore, pa kremu koja se mora hladiti i onda mi se na kraju činilo da sam na nju izgubila cili dan. A nije tako, samo malo organizacije rada i sve će biti ok.

          BISKVIT:
  • 4 jaja
  • 10 žlica vode
  • 20 dkg brašna
  • 20 dkg cukra
  • 20 dkg poprženih samljevenih lješnjaka
  • 1 prašak za pecivo
          KROKANT:
  • 30 dkg cukra
  • 25 dkg lješnjaka i bajama
          KREMA:
  • 1 vanilj puding
  • 4 jaja
  • 2 dcl mlijeka
  • 4 žlice cukra
  • 30 dkg masla
  • 2 dcl vrhnja za šlag
Žutanjke, cukar i vodu za biskvit miješajte 15 minuta. Nakon toga dodajte samljevene popržene lješnjake, brašno, te prašak za pecivo. Kad to dobro izmiješate lagano dodajte pjenasto umućeni bjelanjak. Smjesu ulijte u namašćeni i pobrašnjeni kalup, stavite u toplu peć i  pecite otprilike 40 minuta na 180 C. Prije nego izvadite tortu ubodite čačkalicu u nju, ako na čačkalici ništa ne ostane vadite tortu, pečena je. Biskvit ohladite i prerežite na tri dijela.

Za krokant otopite cukar na laganoj vatri dok se ne pretvori u karamel. Ubacite lješnjake i bajame, miješajte sve skupa pet, šest minuta i onda izlijte u tepsiju koju ste malo namazali maslom. Pustite da se krokant ohladi. Veći dio krokanta sameljite na mašinu za orahe dok manji dio istucite dobro čekićem za meso, to će biti malo krupnije pa će poslužit za ukras po torti.

Dobro umutite jaja, prašak za puding, malo mlijeka i 4 žlice cukra. To ulijte u kipuće mlijeko i dobro miješajte (ja to činim mikserom) na laganoj vatri. Nakon par minuta skinite sa vatre i ohladite. U to dodajte pjenasto umućeno maslo i dva dcl umućenog vrhnja za šlag te grilaž kojeg ste samljeli na mašinu.

Tortu premažite kremom, pospite krupnim grilažom i stavite u frižider. Nakon par sati hlađenja navalite. U slast!

p.s. Danas sam pričala sa jednom curom koju je strah stavljati friška jaja u kremu za tortu bez kuhanja ili tučenja na pari (pozdrav Karmeli!!!). I  u ovom originalnom receptu to je slučaj. Idu četiri jaja i četiri žumanca koja se miješaju sa cukrom i u to se dodajte maslo. Ja sam to promijenila i nije ništa manje ukusno, dapače osjeti se miris vanilije, a i u glavi vam je lakše, jer dolazi ljeto, a sa jajima se nikad ne zna.











gastrodiva @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 9, 2009


Kako sam odlučila da Sari i sebi više ne kupujem čips i slične gluposti, a bacanje hrane mrzim pa makar ona bila nezdrava i ultra kalorična, već kupljeni čips sam odlučila iskoristiti na malo drugačiji način. Čips je onaj sa paprikom, malo ljući, ali kod friganja ta paprika valjda ode u ulje u tavi pa neće nešto naročito utjecati na pohanu piletinu. Već sam spomenula da bi ovo mogao biti tjedan piletine, evo ja krenula pa ćemo vidjeti oću li cili tjedan imati ideja za tu vrstu meseka. Obično kupim malo veću kokicu pa je podijelim na dva dijela. Jedan će biti za danas, a drugi za sutra.
  • 1 pile srednje veličine
  • 1 vrećica čipsa
  • 2 jaja
  • smjesa za paniranje (manja količina nego obično jer ćemo koristiti i čips)
  • malo mlijeka
  • crvena paprika
  • sol, papar
  • špinat kao prilog
Pile isijecite na komade za pohanje. Ja obično but prepolovim pa bude batak i zabatak, krila također podijelim, a nastojim da i drugi komadi ne budu preveliki. Filete također možete pohati ako imate malo veću obitelj. Ja sam filete ostavila za sutra.
Isječene komade pileta stavite u mješavinu vode i mlijeka pa kuhajte u posoljenoj vodi petnaestak minuta. Nakon kuhanja komade piletine ohladite, pospite sa crvenom paprikom, a možete i natrljati sa izmvrljenim peperoncinom ili ljutom paprikom ako volite vatreniju hranu. Nakon toga slijedi – komade piletine uvaljajte u brašno, pa u izmučena dva jaja, te na kraju u smjesu od prezle i izmrvljenog čipsa. Frigajte na vrućem ulju. Ostatak jaja umiješajte sa ostatkom mrvica i čipsa, pofrigajte i to vam može biti ukusan dodatak jelu ili vam može poslužiti kao podloga za serviranje piletine.









gastrodiva @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 8, 2009




KUHAR SVEMIR BEUS - EKIPA "LUČICA"

Cripnja je općenito poznata pod nazivom peka, a ponegdje je zovu i saće, no svakako riječ je o vrlo starom i poznatom načinu pripremanja mesa i povrća, ali i riba te hobotnica. Većina naših ljudi zna o čemu je riječ i na to ne treba trošiti previše riječi. Iako naizgled vrlo jednostavna za pripremu cripnja ipak krije svoje male tajne zbog kojih se neke pamte cijeli život, a druge pak nastojimo zaboraviti kao prosječne ili loše. Velik je broj inačica pa štovatelji dobre cripnje nisu uvijek jedinstveni u izboru namirnica koje mora sadržavati ona najbolja od svih peka. Dakako da je to često stvar ukusa i o tome se ne bi trebalo previše raspravljati, ali niti brinuti baš kao što ni Svemir Beus nije dvojio o tome što staviti, a što ne u svoju cripnju koja mu je donijela visoku ocjenu na Marendinu. Svemirova cripnja po svom je sastavu vrlo jednostavna, bez previše povrća i začina, ali pri odabiru namirnica nema kompromisa kada je o njihovoj  kvaliteti riječ. Premda neki vole više vrsta mesa i povrća, Svemir koristi jedino teletinu i janjetinu, a u svoju cripnju ne stavlja ni mrkvu ni peršin, ali ni lovorov list ili neke druge začine koji se često znaju koristiti. Možda je upravo u jednostavnosti tajna uspjeha njegove peke.

Sastojci (za 4 do 5 osoba):
0,5 kg teletine od prsiju, 0,5 kg janjetine (sve osim buta), 0,75 do 1 kg bijelog planinskog krumpira, 2-3 kapule, režanj ili dva češnjaka, 150 gr domaće dimljene pancete, 0,10 lit bijelog vina, domaća svinjska mast, sol i papar.

Priprema:
Meso nasjeći na prikladne komade, a krumpire uzdužno razrezati na četiri dijela (ako su manji može i na dva) i sve staviti u prikladnu zdjelu. Zatim dodati krupno narezanu kapulu (na četiri dijela), pa sve posoliti, popapriti i izmiješati. Na dno posude za pečenje složiti krumpire i kapulu, komade narezane pancete te na to položiti meso. Preko svega rasporediti dvije do tri žlice domaće svinjske masti, te sve, poklopljeno «zvonom» (poklopac za peku), staviti u krušnu peć da se peče. Ukoliko se peče na otvorenu ognjištu zvono treba prekriti žeravom kako bi se osigurala ravnomjerna temperatura. Cripnja se peče oko 1 sat, a nakon 45 minuta potrebno je skinuti poklopac, prevrnuti meso i krumpire te uliti bijelo vino. Vratiti poklopac i sve peći još 15-ak minuta, a kada je sve gotovo, po potrebi pustiti još 2-3 minute da se peče otkriveno kako bi se spojili sokovi i dobila lijepa zlatno smeđa boja mesa i krumpira. Uz cripnju poslužiti domaći kruh pod pekom i čašu dobrog domaćeg vina. U slast!









Svojom je cripnjom, pripremljenom prema starim običajima Dalmatinske zagore, Svemir Beus preuzeo vodstvo u poretku ekipe Lučica. Visoka ocjena od 4,52 svakako je velik izazov za posljednjeg natjecatelja ekipe Rudu Vekića koji će se morati svojski potruditi kako bi sa svojim dropčićima izborio završnicu.
gastrodiva @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare




KUHAR JURE PUHARIĆ BEG - EKIPA "LUČICA"

Rižoto je, posebno onaj od mesa ili plodova mora, vrlo popularno jelo, a zapažljivo je prisutan na jelovnicima koji nude marende. Ma kako se činilo jednostavno spraviti prihvatljiv rižoto, zamke koje se kriju, ne samo u izboru riže i namirnica, često dovode do sasvim osrednjeg rezultata. Riža treba biti al dente, nikako ne prekuhana, okus i miris moraju biti dovedeni skoro do savršenstva, a vrijeme dovršetka i posluživanja u potpunosti usklađeno sa spomenutim zahtjevima.  To je jedno od onih jela nad kojim treba bdjeti i ne dizati, od trenutka kada riža uđe u teću, pogled s njega. Sve to Jure Puharić Beg  jako dobro zna i upravo zato uspio je na Marndinu 2009. pripremiti kompaktan i vrlo ukusan teleći rižot. Upitate li  kuhara Talijana koji je rižoto kralj svih rižota svaki će spremno odgovoriti kako je to upravo onaj pripremljen od  telećeg mesa. Evo kako to radi zaljubljenik u kulinarstvo i dobru spizu Jure Puharić Beg.

Sastojci (za 6 osoba):
1 kg teletine (plećka, vrat i koljenica), 500 gr riže za rižoto (arborio) 0,10 lit maslinova ulja, 0,10 lit bijelog vina, 0,10 lit prošeka, 350 gr kapule, mrkva, korijen celera, peršin, češnjak, žličica slatke mljevene paprike, žlica koncentrata rajčice, sol, papar i temeljac (juha) od junećeg mesa.

Priprema:
Meso očistiti od kostiju i masnih dijelova pa ga narezati na kockice. Na maslinovu ulju pirjati sitno kosanu kapulu, ribanu mrkvu i korijen celera uz dodatak mljevene paprike 15 do 20 minuta (sve dok kapula dobro «uvene»). Dodati pripremljenu teletinu pa sve zajedno pirjati dok meso ne promijeni boju sa svih strana. Zatim uliti vino i temeljac koliko je potrebno da meso bude prekriveno, a kada ponovno zavre dodati sitno kosani češnjak, koncentrat rajčice i nasjeckani peršinov list. Stišati vatru na umjerenu, pa sve lagano kuhati oko 1 sat uz povremeno dolijevanje temeljca. Povremeno kušati meso, a kada je dovoljno omekšalo (zadnjih 20-ak minuta) dodati suhu rižu, te uz stalno miješanje i, po potrebi, dolijevanje temeljca kuhati dok riža ne postane al dente, a rižoto sočan i kompaktan (ne previše rijedak niti previše gust). Pred sam kraj uliti prošek i dotjerati okus solju i paprom. Neposredno pred serviranje umiješati malo maslaca ili već poslužen rižoto preliti hladnim maslinovim uljem. Uz Begov teleći rižot poslužiti ribani ovčji sir i čašu dobro ohlađenog bijelog vina. U slast!









Teleći rižot Jure Puharića Bega ocijenjen je s 4,15 što je za tako zahtjevnu spizu visoka ocjena i svjedoči o trudu i ljubavi koju je Beg unio u svoje kužinavanje tijekom trećeg po redu marendinskog događanja.
gastrodiva @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare




KUHAR DAMIR GRABNER MADUNIĆ - EKIPA "LUČICA"

Veliko nam je zadovoljstvo u ovoj našoj rubrici predstavljanje originalnih recepta s Marendina, a uvjereni smo kako će čitatelji znati iz svakoga od njih izvući nešto za sebe. Poslije Veline venecijane evo još jedno tipično marendinsko jelo, tripice. Damir Grabner zaista zna pripremiti dobre tripice i to su svi sudionici Marendina 2009. znali, pa se i nije očekivalo ništa drugo doli još jedna prekrasna marenda. Grabner u kužini svakom detalju posvećuje punu pozornost i kuha s puno ljubavi, a kada su dobre tripice u pitanju nevažnih stvari nema. Ne treba niti početi kuhati istinske marendinske tripice, ako prethodno nije spravljen dobar temeljac, a Grabner ga radi od goveđeg repa, mulama, kostiju, kosti od pršuta na kojoj je ostalo malo mesa, te uz dodatak poneke teleće nožice i korijenastog povrća. Odabir tripica isto tako je vrlo važan dio ovog recepta, a Damir voli one deblje koje je potrebno kuhati i dva pa čak i tri puta kako bi pri konzumiranju bile podatne, ali ne previše meke ili raskuhane. Krumpir, baš kao i vrhunski ribani ovčji sir, isto tako je potrebno pomno odabrati kako bi Grabnerove tripice bile poput ovih koje su na amaterskom kulinarskom natjecanju zaslužile visoku ocjenu 4,4.

Sastojci (za 4 osobe):
1 kg. tripica, 3 glavice kapule, 2 lovorova lista, 0,2 lit. ulja, 100 gr. pancete, 50 gr. pršuta narezanog na kockice, 70 gr. bijele slanine, 4 režnja češnjaka, vezica peršinova lista, 400 gr bijelog krumpira, 150 gr ribanog ovčjeg sira, papar u zrnu, crvena mljevena slatka paprika, 1 žlica pirea od rajčice, sol, papar i goveđi temeljac.

Priprema:
Dobro oprane tripice kuhati u vodi uz dodatak lovorovog lista i nekoliko zrna papra. Ovisno o debljini mesa kuhati 1 do 3 puta po 20-ak minuta svaki put mijenjajući vodu, a tripice uvijek stavljati u mlaku vodu. Kada omekšaju izvaditi ih, sačuvati zadnju vodu, pa tako kuhane i ohlađene tripice narezati na rezance. Treba uzeti u obzir kako će se tripice još kuhati, pa je nužno dobro procijeniti njihovu čvrstoću (u ovoj fazi tripice još uvijek ne smiju biti do kraja skuhane). Sada na ulju zažutiti kosanu kapulu, na kockice narezanu pancetu i crveno meso pršuta, dodati pešt i tripice pa doliti malo goveđeg temeljca i kratko kuhati na umjerenoj vatri. Nakon toga dodati na kockice narezan krumpir, pire od rajčice, malo crvene paprike doliti još temeljca i kuhati dok se krumpir potpuno ne skuha. Tijekom kuhanja po potrebi dolijevati temeljac, a kako bi okus i aroma tripica bili dovoljno izraženi, ako je potrebno dodati i malo vode u kojoj su se kuhale. Kada je jelo gotovo dodati ribani ovčji sir, promiješati pa ostaviti 15-ak minuta na toplom mjestu kako bi se okusi povezali. Dotjerati okus po potrebi paprom i solju te poslužiti tripice obilato posute ribanim sirom. U slast!

Pešt:
Bijelu slaninu vrlo sitno kosati (da bude skoro poput paštete), dodati jednako fino nasjeckani češnjak i peršin, sve dobro izmiješati i oblikovati kuglu (bublicu) koja se dodaje tijekom pripreme jela.









Damir Grabner Madunić sa svojim je tripicama preuzeo  vodstvo unutar ekipe Lučica  ispred venecijane Velimira Leška Vele i to za samo 0,03 boda! S natjecateljskom ocjenom, koju je objavio sudac Ante Braco Bušelić, od 4,40  Damirove tripice još su malo podigle letvicu,  da se izrazimo sportskim rječnikom.
 
gastrodiva @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 0
Dok sam danas tražila po škavetu koji bih vam recept mogla napistati našla sam dva stara recepta koja nikad nisam prepisala, već sam ih ostavila kao uspomenu, pa ću vam ih takve skenirati da vidite i vi kako izgledaju moji prvi  koraci u pečenju kolača.
Mislim da je ovo prvi recept koji sam napravila u životu, a kriva je teta jer mi je napisala ovaj recept, uvalila mi ga u ruke i  zapovidila da ga moram napravit da bi iznenadila tatu i mamu kad dođu s posla. Išla sam u drugi razred osnovne škole. Imala bi tada dječija pravobraniteljica posla da je došla u moju obitelj, malo im je bilo što mi nisu dali da pišem livom rukom, nego sam im još morala peći kolače i spremat ručak. Ali nisam to shvaćala ko neku kaznu nego sam u tome pronašla zadovoljstvo i vrime kad mogu bit sama sa sobom i plovit u mislima gdje mi god padne na pamet. Ta se ljubav zadržala i do dan danas, volim peći kolače, odmaram se dok ih ukrašavam, a mašta luta svugdi, a najčešće mi dovede jednog dobrog «dokoljenka» crnca, koji mi pomaže u kuhinji, a nema ništa na sebi, gol golcat, ko od majke rođen.
  • 2 jaja
  • 20 dkg cukra
  • 1 vanilj šećer
Jaja pjenasto umutiti sa cukrom i vanilj šećerom.

Zatim se doda:
  • 7 dkg prosijanog kakaa
  • 20 dkg otopljenog margarina (u receptu piše biljna mast, ali to sam davno izbacila iz recepta)
  • 14 dkg mljevenog keksa
  • 15 dkg mljevenih  bajama ili oraha
  • žlica ruma
U tepsiju koju ste prethodno namazali margarinom istresite smjesu i stavite u frižider da se ohladi.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Ovo je prvi recept koji sam ja prepisala svojom rukom, sićam se da su to bili zimski praznici u trećem razredu osnovne škole i da mi se je nije dalo pisat jer sam za te praznike počela čitat «Gričku vješticu» Marije Jurić Zagorke, koja mi je bila strašno napeta i zanimljiva, spominjale su se vještice, spaljivanje, bilo je i ljubavi, a ja tamo morala prepisivat recept za prhku orehnjaču. Recept sam prepisala i sakrila sam ga u knjigu, pa se tako i sačuvao do danas. Tek sam ga prije par godina pronašla dok sam sređivala knjige, a namjerno ga nisam bacila, jer ritko koju stvar sam sačuvala iz tih školskih dana. Baš lipa uspomena.

        Tijesto:
  • 400 gr brašna
  • 100 gr margarina
  • 3 jaja
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 dcl mlika
  • 2 žlice cukra (otopljen u mliku)
Pjenasto umutite margarin i jaja, pa to me dodajte brašno pomješano sa praškom za pecvo, malo soli i na kraju mlijeko u kome ste otopili cukra (možete ovome dodati i malo korice limuna i vanilj šećer). Tijesto razvaljajte uz posipanje brašnom da se ne lipi. Premažite ga nadjevom i pecite 50 min. na 175° C.

        Nadjev:
  • 250 gr mljevenih oraha
  • 100 gr šećera u prahu
  • 1 vanilj šećer
  • 1 žlica ruma
  • 1 dcl mlika
Orahe, šećer i rum prelijte vrućim mlijekom.



gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, ožujak 7, 2009
  • 2 jaja
  • 25 dkg masla
  • 20 dkg smeđeg cukra
  • 2 vanilj šećera
  • pola praška za pecivo
  • 4 čikare od bile kave cornflaksa
  • 2 čikare od bile kave voćnih müslija
  • 15 dkg nagratane čokolade
Pjenasto umutite maslo, cukar, jaja, vanilj šećer pa postepeno dodajite i ostale sastojke. Žlićiicom vadite smjesu i stavljajte na papir za pečenje te pecite 20 minuta na 180 C.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 0
  • 1 kg naranača
  • 1 kg cukra
  • 6 dkg «limuntusa»
  • 7 litara vode + 2 litra vode
Isijediti sok od naranača. Kore kuhati dvadeset minuta u dva litra vode, pa sve skupa izmiksati, ohladiti te dodati «limuntus» i sok i ostaviti 48 sati da stoji. Cukar otopiti u vodi te kuhati također dvadeset minuta. Prokuhanu smjesu cukra i vode ohladiti te pomišati ove dvije smjese. I domaći đus je gotov. Ako vam smetaju mrvice od naranče možete procijeditit sve skupa kroz gazu.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
  • 1 kg mrkve
  • 1 kg jabuka
Oboje očistiti i izgratati.
U to staviti dva litra vode te 10 dkg limunske kiseline (može i manje), pa ostaviti 24 sata da stoji.
Isijediti kroz gazu. Izmjeriti količinu i na litru staviti 1 kg cukra, te stavite jedan konservans. Opet ostaviti 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon toga staviti prokuhati.
I sok je gotov, jako ukusan i puno zdravijih od onih u dućanu. Ovakav sok možete napravit i od samih jabuka samo omjer mora biti 3 kg jabuka i 1 ½ litra vode.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 6, 2009

Tu sam nakon par dana. Nisam zabušavala, razlog  mog nepisanja na blogu je jednostavan – nedostatak vremena. A za te slučajeve postoji velika teča fažola ili gulaša pa dva tri dana «mirna Bosna».

Dobila sam novi posao pa dok se malo ne priviknem na ubrzaniji tempo biti će malih problema oko kuhanja. Sad je oko mene toliko  žena da kad iziđem s posla strah me da prvo muško koje sretnom ne zaustavim i ciloga ga izljubim. Još kad bi bio kakvi sa «trokutom», znate ono široka ramena, uski bokovi, njami, njami. Ali kakve sam ja sriće bit će trokut ali obrnuti, uska ramena i široki bokovi.


Dosta priče, skupljam snagu i ideje preko vikenda i nastavljam punom parom. Evo jedna brzinska večera i uz to jako ukusna.

  • 300 gr pilećih fileta
  • 250 gr gljiva
  • 1 malo pakovanje biži
  • 2 manje mrkve
  • 1 češanj bilog luka
  • malo pretusimula
  • sezam
  • sol, papar
  • 1 i po čikara rizi (od 2 dcl)
Pileće filete narežite na trakice, posolite, popaprite te pospite sa crvenom paprikom pa uvaljajte u sezam. Popržite ih tek malo na ulju i izvadite iz tave.

Na tom ulju od prženja sa dodatkom malo maslinova ulja staklasto popržite isjeckanu kapulu. Kad se kapula spari dodajte rizi koje lagano promiješate da se sve one okupaju u ulju (tako se poslije neće zalijepiti, biti će svaka za sebe). Nakon par minuta dodajte narezane šamipnjone, mrkvu sitno narezanu te biži. Začinite sa solju, paprom, malo začinskih trava po želji, sitno nasjeckajte i ubacite jedan bili luk i dosta pretusimula. Ja u skoro sve rižote i pilave stavim malo kurkume, vi najprije probajte da li vam se okus sviđa pa tek onda dodajte u jelo.

Zalijte sa 3 dcl vode ili ako imate, bilo bi još bolje, pileće juhe. Kad prokuha, nakon par minuta sve skupa premjestite u vatrostalnu zdjelu, po vrhu složite isfirgane filete, poklopite folijom i stavite peći trideset minuta.

Brzo je gotovo, za moj ukus jako zanimljivo jelo, riža dobije miris povrća i bude super pa i vi jednom probajte. Sigurna sam da to neće biti jedini put da spremate ovaj pilava. U slast!!!!!!











gastrodiva @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Ajmo još jedan kolač koji sam znala prije često radit. Sada sve manje radim kolače koji mi oduzimaju više od sat vrimena. Ovo je jedan od tih kolača za koji triba malo više vrimena za pripremu, ali nije težak za napravit pa će vam uvik uspit, znači sigurni zicer ako radite po receptu. I naravno, svima se do sad svidio pa će virujem i vama i vašim gostima.

 
Biskvit:
  • 4 jaja
  • 4 žlice cukra
  • 4 žlice kakaa
  • 4 žlice brašna
  • 1 prašak za pecivo
Krema:
  • 1 jaje
  • 1 lit mlika
  • 7 žlica brašna
  • 2 vanilj šečera
  • 30 dkg cukra
  • 1 margarin
Jaje, brašno, vanilj šećer i cukra izmišajte sa 1 dcl mlika. Ostatak mlika stavite na vatru i zakuvajte. Mješajući mikserom ulijte smjesu od brašna te kuhajte na laganoj vatri par minuta. Kremu ohladite i u nju stavite pjenasto umućen margarin i malo limunovog soka.
SLAGANJE:
List pečenog lisnatog tijesta, krema, biskvit, krema, list pečenog lisnatog tijesta. Na kraju pospite šećerom u prahu.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Toliko izdašan recept jer kad napečete ove kiflice nećete znat šta s njima koliko ih ima. Ako vas je strah vina, ne brinite ono se nimalo ne osjeti tako da ga obvezno stavite u tijesto. Ja ove kiflice obično pečem oko Nove godine, ali dogodi se digo i kroz godinu da se smilujem svojima pa ih se riješim za petnestak dana što se tiče slatkoga.
  • 80 dkg brašna
  • 2 dcl bilog vina
  • 1 prašak za pecivo
  • 2 vanilj šećera
  • 4 dcl ulja
  • malo korice limuna i naranče po želji
Umijesite tijesto, te ga ostavite 1 sat u frižderu da se odmori. Napravite kuglice, valjajte ih u krug te podijelite na 8 dijelova.Svaki dio pri vrhu napunite marmeladom te zarolajte. Kiflice slažite u tepsiju u koju ste stavili papir za pečenje. Pecite na 150 ° C otprilike pola sata. Tople uvaljajte u šećer u prahu.
Savjet: Za punjenje možete iskoristiti i nuttelu, ili marmeladu pospite bajamima ili orasima koje sameljete.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009
Evo jedan brzinski kolač, koji vole svi koji vole kolač od sira i slične deserte. Lako ga je napravit, a dosta je izdašan, brzo se napravi, pa možete ga napraviti kao drugi kolač kad odlučite zovnit goste pa da imate malo veći izbor.
  • 4 žumanca
  • 10 dkg cukra
  • 17 dkg margarina
  • 35 dkg brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • malo korice limuna
Pjenasto umišajte žumanca i cukra, te dodajte margarin i dobro umišajte. U to dodajte brašno i prašak za pecivo pa umjesite prkho tijesto. Podijelite ga u dva dijela pa jedan dio stavite u zamrzivač.
  • 4 bjelanca
  • 20 dgk cukra
  • 3 jogurta
  • 3 kisela vrhnja
  • 5 žlica brašna
  • 2 vanilj šećera
Umutite jogurt, vrhnje, cukar, vanilj šećer i brašno. U to lagano drvenom žlicom dodajte čvrsto umućen snijeg od bjelanca. Polovicu tijesta rukom utisnite u namašćenu i pobrašnjenu tepsiju. Na tijesto stavite sjesu od jogurta i vrhnja, te na kraju naribajte na rakatežu drugi dio tijesta koji je bio u zamrzivaču. Pecite 45 min na temeperaturi od 180°C.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009
Danas sam kupila jednog zubatca i dosta mola  jer ovih dana na televiziji govore da će biti ružno vrime pa se je nakupovala. Ali kako to obično biva i kod mene Murphyjev zakon radi na veliko. Od neviste brat donio mola kojih se nalovio na parangalu, tako da u mene u kući danas ima mola ko u priči. Tako ću od par mola i zubatca napravit juhu, a bit će i pašteta koja će super leći sa kukuruznim toplim kruhom.
  • 1 kg mola
  • 1 srednji zubatac
  • 1 veći  kumpir ili 2 manja kumpira
  • 2 žlice masla
  • 2 češnja bilog luka
  • malo pretusimula
  • maslinovo ulje
  • sol, bijeli papar
  • malo bilog vina
Mole i zubatca očistite. Stavite ga lešat u posoljenoj slanoj vodi u koju dodate 1 kapulu, 2 češnja bilog luka, malo selena, dva zrna crnog papra. Kad se meso ribe skuhalo izvadite ga, očistite od kostiju i kožice i stavite sa strane s tim da ga malo polijete sa vodom u kojoj se riba kuhala. Kumpir očistite i stavite ga kuhati, te ga kuhanoga zgnječite te dodajte 2 žlice masla i dodajte malo bilog vina. Na kraju dodajte meso mola i zubatca u zgnječeni pire, dodajte sitno isjeckani bili luk i pretusimul, dodajte soli i bilog papara po vlastitom ukusu i sve skupa vežite sa dvije, do tri žlice maslinova ulja i dobro zgnječite. Stavite u frižider hladit te poslužite nakon par sati.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
  Divljač i voće ljube se poput prstena i prsta. Krtost i aromatičnost mesa divljači naprosto vapi za kiselo-slatkastim okusom vina i voća, eteričnošću začinskih trava i podatnošću meda, stoga i ne treba čuditi činjenica da su spomenuti sastojci sastavni dio velikog broja jela od mesa slobodno živućih bića. Konačno, spomenuti plodovi nesputane prirode sastavnim su dijelom prehrane tih divnih stvorenja.
    Divlja svinja spada u kategoriju divljači za koju kuhari lovačkih specijaliteta imaju naziv «crna divljač». To nikako ne znači da vepar ima crno meso, naprotiv meso divlje svinje lijepe je crvene boje, čak i ružičasto u mladih životinja. Najčešće se priprema pečenjem i poslužuje s nekim od aromatičnih umaka na bazi vina, šumskih gljiva, bobičastog samoniklog šumskog voća i mirišljavih trava. Ipak, ovaj put prednost dajem jednom aromatičnom raguu kojem jedinstven okus mandarine daje mediteransku notu.
     
    Sitno kosanu kapulu staklasto zapržiti na mješavini maslaca i maslinovog ulja i dodati malo kvasine da brže omekša. Dodati meso mlade divlje svinje izrezano na manje komade, pirjati nekoliko minuta pa doliti suho crveno vino tek da pokrije meso. Kada je vino reduciralo uliti malo temeljca (govedske juhe ili juhe od divljači) ili vode, pustiti da zavre pa smanjiti vatru. Dodati klinčić, list lovora, listiće kadulje, malo kima i mažuran, pokriti i nastaviti pirjati 10-ak minuta. Nakon toga dodati malo pirea od rajčice i po potrebi još malo crvenog vina i temeljca (vode) te žličicu džema od borovnica i nastaviti kuhati na slaboj vatri dok meso ne omekša. Pred sam kraj kuhanja umiješati žličicu meda te začiniti po okusu svježe mljevenim paprom i solju. Kada je meso potpuno omekšalo dodati kriške svježe mandarine, tek da se zagriju i stope sa umakom, dotjerati okus i poslužiti uz vruće domaće njoke.

 
    Štovatelji lovačke kuhinje neće propustiti  da okus ovog jela dodatno oplemene dodavanjem malo šljivovice (Calvadosa). Meso vepra nije problem nabaviti, ima ga u škrinjama svakog malo bolje opskrbljenog trgovačkog lanca. Jedan mali savjet za kraj. Budite umjereni sa začinskim biljem, da vam ne «ukrade» decentan okus plemenite divljači. Bolje ga je dodavati u više navrata po malo nego nepovratno pogriješiti. Suho, lagano, mlado crveno vino najbolji je izbor pića uz ovo iznenađujuće lagano i ukusno jelo. U slast!
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 3, 2009
Poširanje je jedan od temeljnih načina pripremanja ribljih fileta ili malih komada ribe općenito. Osnovno pravilo poširanja je da riba koja se tako priprema ne smije biti izložena jakoj vatri i potrebno je da više «navlači» nego li se kuha u temeljcu za poširanje. Vino je skoro neizostavno prilikom poširanja, iako neke recepture uključuju samo riblje temeljce, a sok dobiven tijekom pripreme iznimno je zahvalan temelj za divne umake koji se služe s ribom ili nekim drugim plodovima mora. Budući u našim trgovinama više nije nemoguća misija doći do svježih (smrznutih) fileta bakalara nema više nikakvog razloga koji bi nas omeli u želji da isprobamo neki od stotine načina za pripremanje te ukusne ribe. Svakako je ovaj način pogodan za pripremu i drugih ribljih fileta (oslić, lubin i sl.), ali ne treba bježati od svježeg bakalara čiji je okus zaista prekrasan. Našim se prehrambenim navikama može učiniti pomalo neobičnim kombiniranje okusa svježih šampinjona, kiselih paprika i ribe, no riječ je o spoju koji daje zaista izvanredne rezultate. Kao prilog ovom jelu široki se ili zeleni rezanci nameću sami po sebi, pa treba misliti i o njima. Čaša, primjereno ohlađene, lepršave žlahtine ili podatne malvazije učinit će cijeli doživljaj još dojmiljivijim. Ono što ovo jelo čini još privlačnijim jest i jednostavnost pripreme, ma koliko se na prvi pogled činilo suprotno. U slast!

Poširanje u vinu 
Riblje filete posoliti, popaprit i nakapati limunovim sokom te pustiti da odstoje desetak minuta. Nakon toga ribu položiti u plitku posudu namazanu maslacem, podliti bijelim vinom (vino ne smije prekriti filete), dodati grančicu peršina i celera te pokriveno pirjati na vrlo laganoj vatri desetak minuta. Ukoliko je potrebno tijekom poširanja filete jednom oprezno prevrnuti kako bi se ravnomjerno skuhali i pustili više svoga soka u temeljac. Zadnje dvije minute otkriti posudu kako bi se sok povezao i vino dobro isparilo.

Umak od šampinjona i kisele paprike
Svježe šampinjone narezati na tanke ploške pa ih posoljene pirjati na zagrijanom maslacu uz dodatak maslinova ulja. Kada su gljive pustile svoj sok dodati vrhnje za kuhanje i malo bijelog vina pa nastaviti nepokriveno pirjati još desetak minuta. Filete crvane kisele paprike narezati na fine rezance te ih dodati šampinjonima zadnjih nekoliko minuta kuhanja. Dotjerati okus solju i paprom, te na samom kraju dodati malo hladnog maslaca. Ukoliko je sve kako treba umak će biti primjerene gustoće, lijepe svijetle boje te vrlo blaga plemenita okusa.

Posluživanje poširanih fileta
Dno tanjura prekriti netom al dente skuhanim širokim rezancima te preliti umakom od šampinjona i paprike. Preko svega lijepo i oprezno položiti poširane riblje filete, preliti ih temeljcem u kojemu su se kuhali, sve malo nakapati hladnim djevičanski maslinovim uljem i prepustiti se uživanju u ovom jednostavnom, laganom i čudesno ukusnom obroku.









gastrodiva @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Za BISER MORA sam znala da će se održavati već dobri misec dana i planirala sam da sva tri dana budem stalno tamo i da se ne mičem od svih njih i na taj način pokupin recepata za još jedan blog. Ali to obično ne bude onako kako se planira, pa tako i ovaj put se dosta toga izjalovilo. Najprije morala sama raditi, jer me nije imao tko zamjeniti, a ni zdravstveno stanje nije mi bilo nešto naročito tako da nisam tamo provela onoliko vrimena koliko sam planirala.
Ipak nisam propustila promociju serijala Veljka Barbieria «Kuharski kanconijer», a nakon same promocije poslužena su spravljena jela iz Kancioniera a uz njih su poslužena vina Pošip i to Smokvica i Centurion. Ja vam nisam baš od bilih vina, ritko ih pijem jer kako volim teške i jake parfeme, da me obuku kad ih stavim na sebe, tako volim crna vina, teška, zasitna koji bi mogli bit za mene kao jedno samostalno jelo. Ipak ova dva Pošipa su bila zanimljiva, a naročito mi se svidio Centurion, koji je lipo legao uz paletu jela koja su poslužena, a  kojima je osnova bio ječam ili kako ga ovde zovu orzo. Veljko Barbieri mi je rekao da je ova jela namjerno izabrao jer ga posdjećaju na djetinjstovo i hranu na kojoj se odgojio i odrastao i da pokaže kako i naša domaća tradiocionalna hrana može itekako biti vrhunska delicija.
Tu se vrtio kao mala pčelica moj prijatelj i gost na mome blogu Galeus, koji me je upoznao sa simpatičnim i zgodnim kuharom Almom Čatlakom, jednim od kuhara na web stranici sa videoreceptima CroChef. Zapazila sam ga ja i prije nego me je Galeus upoznao, bio mi je strašno poznat, ali nisam se mogla sitit odakle ga znam. Koja sam ja tuka (tuka vam je purica, ako ne znate), svako jutro pijem kavu oko 8.30 i gledam ga na Dobro jutro Hrvatska, i to mi nije bilo dovoljno da se sitim odakle ga znam. Žao mi je što nije imao više vrimena za popričat, malo bi ga morila (davila, dosađivala), pa bi mi sigurno odao kakvu kulinarsku tajnu koju bi naravno podjelila s vama. Ali nikad se ne zna, drugu priliku ako je možda bude sigurno ću iskoristi.
 

Ovo je stol dok je Veljko Barbieri pričao, nitko se nije usudio približit, a
izgledalo je jako primamljivo


Ne znam da li se vama ovo sviđa po izgledu, ali je jako brzo nestalo, tako da su
svi prisutni vrlo brzo ispraznili sve plate pa tako i ovu.


Ovo je moj skromni pijatić.


Lipi i zanimljivi Pošipi posebno Centurion, a i Smokvica nije loša, dapače mmmm.


Ovo je ječam sa kozicama, jako ukusno. Mnogima je ovo bilo prvi put da probaju
ječam sa kozicama, jako slično rižotu.


Ovaj pijat sam nemetnila svim i svačim iz drugog puta, ali nisam ga ja pojela,
ne brinite, nisam tolika izjelica.


Jako ukusno, jako vegeterijanski, ječam sa povrćem, zapečen sa parmezanom.

I na kraju crni rižot, sočno, ukusno i kakva bi to bila prezentacija dalmatinske
tradicionalne kuhinje bez ove delicije.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009
 
Imate viška banana koje su prezrele i vi bi ih naradije bacili. E nemojte, nego ih iskoristite kao i ja. Meni je žao baciti svaku hranu i bez obzira što trošim možda i previše love na papicu i tu ne štedim, a kad triba nešto baciti pravo me srce boli. Muffini su super, ali za mene imaju jedan mali nedostatak, a to je da su najlipši dok su friški, a ako vidite da će vam koji ostati za sutra obvezno ih zamotajte u foliju.
Banane za ove muffine moraju biti zrele, skoro pa prezrele jer svake druge će ostaviti trpak okus u ustima, a to i nije nešto naročito lipo.

          PRVA SMJESA
  • 2 veće skoro prezrele banane
  • 10 dkg masla
  • 1 dcl slatkog vrhnja ili vrhnja za šlag
  • 2 jaja
  • malo soli – svugdje gdje ide brašno obvezno mora malo soli
          DRUGA SMJESA
  • 40 dkg  brašna
  • 20 dkg cukra
  • 10 dkg mueslia po izboru
  • 5 dkg sitno sjeckane čokolade
  • mali kućarin sode bikarbone
  • mali kućarin cimeta
Za muffine važi pravilo da suhe i vlažne sastojke miješate odvojeno i onda tekuću smjesu ulijete u smjesu od suhih sastojaka. Pravilo poštujte jer su ga iz vlastitog iskustva smislili puno veći majstori od nas.

Banane dobro zgnječite, dodajte otopljeno maslo, slatko vrhnje, jaja i malo soli. Izmiješanu tekuću smjesu ulijte u smjesu od suhih sastojaka, tj. drugu smjesu. Kalupe za muffine punite do malo više od polovice, ubacite mali kućarin nuttele i prekrijte sa još malo smjese. Pecite na 180 C otprilike pola sata.

Ja sam ih prelila sa 100 gr  čokolade i  5 dkg masla otopljenog na pari i onda ih posula sa ukrasnim bonbonćićima, krupno mljevenim orasima, kukuruznim pahuljicama, kokosovim brašnom.







gastrodiva @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
U organizaciji Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija u hotelu Meteor započela je III gastro manifestacija Biser mora, revijalnog, izložbenog i natjecateljskog karaktera.
Kako je istaknuo predsjednik Dalmatinskog kuhara i organizator Miro Bogdanović manifestacija ima za cilj očuvati hrvatsku kulinarsku baštinu, promicati kuharsku struku, razvijati međunarodnu suradnju i stvaranje Hrvatske kao prepoznatljive gastro destinacije. Na natjecanje se prijavilo 40 kuhara a najbolji će u nedjelju navečer, kada Biser mora završava, biti okrunjen «vitezom kulinarstva».
Na svečanosti otvorenja Masimiliano Rudella, predstavio je AMAMO projekt međunarodne gastronomske suradnje, osobito četiriju talijanskih pokrajina, te se u subotu na natjecanju očekuju poznata kuharska imena iz Italije. Poseban je događaj sajam domaćih vina, koje se isprobaje uz degustacije također naših sireva, morskih i mesnih prerađevina. A kao zabavni pridodatak gastronomiji bila je vrlo maštovita i živahno ispričana «štorija» o renesansnoj kuhinji, iz usta Slobodana Proserova Novaka i Veljka Barbierija, uz dominaciju Držića i njegovih dubrovačih recepata. Osobito pripreme kopuna, kojega je u naravi friško pečenog slušateljima ponudio kuhar Novakovog hvarskog restorana Terraarique. A kulinarske maštovitosti otkrila je Saša Novak u svojoj istoimenoj kuharici, dok je Novak prestavio knjigu «101 Dalmatinac i pokoji Vlaj».

gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 1, 2009
Danas je nedjelja i mislim da dosta nas taj dan pokušava spremiti neko malo drugačije, malo kompliciranije jelo koje zahtijeva više  vremena kojeg ne možemo odvojiti običnim danima. Ovo nije takvo jelo, relativno se brzo radi, ali kako sam za prilog poslužila kromprir pečen na fite u pečnici, a za to triba sigurno jedan dobar jedan sat, tako sam ovo ostavila za danjašnji dan. Jelo je možda malo skuplje, ali uz dobar prilog i izdašnu salatu i nije tako veliki udar na vaš takujin (novčanik).
 
Kad razmišljam o načinu moje prehrane, vrlo lako bih sebi mogla dati titulu vegeterijanca da ne postoje dva jela koja jako rijetko jedem, a tako su  mi  draga da često dok jedem blitvu i sličnu zelenjavu, razmišljam o njima  i koliko god ih se pokušala odreći nemam snage ni volje odreći se te dvije zvjezdice gastronomije. To su pečena janjetina sa ražnja i biftek u umaku od zelenog papra. O janjetini neću puno pričati jer postoje dvije vrste ljudi, oni koji je vole i oni koji je mrze jer ne mogu podnijeti taj specifični miris mlade janjetine.


Biftek u zelenom papru prvi put sam probala na nagovor jednog mog prijatelja, velikog gurmana, koji je znao da ja volim hranu koja je malo pikantnija, i prepostavljao je da će mi se to jelo svidjeti. Bila je to ljubav na prvi pogled, ustvari zalog. Nije ga nešto naročito teško napravit, a uvjet je da u kući osim bifteka obavezno imate i zeleni papar, jer svaki drugi bio to crni, ružićasti ili bijeli neće vam dočarati pravi ukus ovoga jela. Još bih vam preporučila da se  pri izboru zelenog papra odlučite za onaj koji se prodaje u limenci, u vodi, jer će te samo s njim napraviti pravi bifek u zelenom papru, sve drugo će biti tek blijedi pokušaj.
  • 4 bifteka
  • 2 žlice krupno mljevenog crnog ili raznobojnog papara
  • 2 žlice zelenog papra
  • pola decilitra Martella (osim njega u obzri dolaze i svi drugi konjaci, vinjaci i viskiji)
  • 5 dkg masla
  • 2 žlice Worchestera
  • 1 žlica senfa
  • 1 dcl vrhnja za kuhanje
  • gotovi umak za ugostiteljstvo - Podravka (tako je u receptu, a evo moj savjet - jedan restoran u blizini mog bivšeg radnog mjesta kupovao je ogromne količine juhe od pamidora u vrećici. Nikad nisam znala pravi razlog, a često bih se pitala zašto tako puno gostiju kod njih naručuje "umjetnu juvu od pamiroda". Tajna je da oni juhu koriste za spremanje umaka, posebno ovih sa zelenim paprom i sličnih gustih umaka, pa sam i ja to od njih pokupila)
Biftek je potrebno prije pečenja namazati krupno mljevenim crnim paprom. Ja imam jedan prastari mlinac koji krupno melje, pa ga koristim samo u ovim prilikama kad mi je potreban krupno samljeveni papar (da nije ovog jela mlinac bi već davno završio u smeću). Krupno mljeveni papar dobro utapkajte u biftek sa svih strana.
 
Na malo masla koje se dobro ugrijalo na roštilj tavi ispecite bifteke sa svih strana. Biftek je najmekši i najlipši dio mesa tako da će vam za pečenje bifteka trebati manje od pet minuta sa jedne i sa druge strane. Kad je biftek gotov prelijte ga Martellom i zapalite. Tada bifteke posolite, zamotajte u alu foliju i neka odleži par minuta.
 
Za to vrijeme napravite toč za preliti biftek. U masnoću koja je ostala u tavi dodajte 2 žlice zelenog papra od kojeg dio zgnječite malo da pusti intenzivniji miris, 1 kućarin senfa,  2 kućarina  Worchestera (dobro ga promućkajte prije upotrebe), 1 dcl skuhane juhe od pamidora, malo bilog vina,  pa sve skupa prokuhajte otprilike pet, šet minuta.  Na kraju dodajte toč što ga je pustilo meso, još pinku  masla,, vrhnje za kuhanje i bićerin Martella ili nekog viskija. Biftek izvadite iz folije, stavite na pijat i prelijte sa umakom. Ja sam ovo poslužila uz krompir iz pećnice, a odličan izbor je i  lešo povrće.

Ako kupite dobar biftek, nabavite zeleni papar u vodi, i ako u kući imate Martella nema šanse da vam ovaj specijalitet ne uspije, a još kad uhvatite ruku i kad ga par puta napravite postat će te pravi ekspert tako da vam i Karanpandža neće bit do koljena.

Ne zaboravite dobro vino, ja sam sve zalila sa domaćim crvenim vinom, a ako se želite počastit malo i možda zamantat ciljanju osobu, radi koje je sav ovaj trud i uložen, bilo to momak ili cura, preporučila bih vam Caliterra Cabernet Sauvignon Tribute, stvarno će lipo leći uz ovo jelo. Možete ga kupiti na www.vino.hr, internet narudžba i brza dostava u roku dva, tri dana.
 











gastrodiva @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Ovu tortu već dugo planiram staviti na blog, ali sam se sve nadala da ću je imati prilike napraviti pa da usput stavim i sliku. Pošto sam je već davno obećala jednoj blogerici, evo ja ću staviti recept, pa ću sliku naknadno ubaciti.Ovo je torta koja se rijetko peče, samo u nekim izuzetnim prilikama, kad je neko veliko slavlje u obitelji, pir, krštenje ili neki crkveni blagdan. U Makarskoj ima starijih žena koje su veliki majstori torte Makarane i to su svoje umijeće unovčili, tako da za 250 ili 300 kn možete kupiti ovu krasoticu. Ukus ove torte je specifičan i vjerujem da kad je probate nećete je moći usporediti ni sa jednim drugim kolačem ili tortom i sigurno će vam dugo ostati taj okus u ustima. Ja sam se dugo bavila mišlju da tortu Makaranu pravim u manjem obliku i prodajem kao  jestivi suvenir po Dalmaciji, ali mislim da će ova ideja još malo pričekati. Do tada ako vam  ste raspoloženi probajte je napraviti, ili pričekajte da dođete ovo ljeto u Makarsku  i onda kušate ovu deliciju.

NADJEV
  • 15 jaja
  • 70 dkg šećera u prahu
  • 4 do 6 vanilj šećera
  • 80 dkg do 1 kg  poprženih pa mljevenih bajama
  • sode bikarbone na vrhu noža
  • 1 žlica rastopljenog masla ili masti
  • 6 do 8 žlica maraskina
  • 2 do 3 žlice ruma
  • malo ružinog likera
  • sok od dvije naranče i od 1 limuna
  • kora od 2 naranče i 2 limuna
  • 1 orašćić naribani
  • 1 baškotin naribani (ako je previše tečan fil)

TIJESTO
  • 40 dkg brašna
  • 10 dkg cukra
  • 15 dkg masla
  • 3 žumanca
  • nasturgana kora od jednog limuna
  • malo maraskina
  • samo malo vode
Od sastojaka za tijesto napraviti masu,koja se mora dobro izraditi. Od dijela se razvije tanki list kojim se obloži podloga za tortu, po dnu i okolo stijenki. Dio koji je ostao  izrežete se na trakice koje stavite na vrh torte prije pečenja.
Za nadjev posebno umutite žumance sa šećerom, dodajte ostale navedene sastojke te na kraju dodajte pjenasto umućene bjelanjke. Nadjev ulijte u kalup za tortu, te po vrhu stavite ostatak tijesta koje ste narezali na trakice pa ih prekrižite da izgleda atraktivnije.
Par napomena:
-    pecite u zagrijanoj pećnici na 180 – 200 C, a kasnije na 150 ili manje.
-    Kad počne hvatati koricu obavezno pokriti debelim šakrtocem ili folijom
-    Na lagano peći oko 1 sat i 20-tak minuta (probati čačkalicom da li je gotovo)
-    Kad je gotova lagano nožem proći uz stijenke, a iz pleha je vadit kad je hladna.
gastrodiva @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Dječje torte
Arhiva
« » ožu 2009
Izdvojeno iz 2009.
Jeste li radili sok od
kadulje?



Neobična pita od jabuka


Najstariji i najlipši
dalmatinski ljetni desert



Zanimljivi suvenir iz
Dalmacije



Bez ovoga ljeto u
Dalmaciji ne postoji



Najlipša riba na svitu


Najdraži prhki kolač


Salata br. 1


Savršene buhtle


Rogač i mak:
Zaljubljeni par



Brzo i lagano


Prefin, jeftin i munjevit


Nekad jako popularan
kolač



Ljetni kolač iz snova

Index.hr
Nema zapisa.